Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 220
aktuelno izdanje
Sloboda izbora najvažnija
Na čaju sa Goranom Paskaljevićem, rediteljem
Goran Paskaljević

Piše: Ivana Kovačić
Film „Kad svane dan” Gorana Paskaljevića naš je kandidat za "oskara" i poslednje ostvarenje u nizu od 13 igranih i oko 30-tak dokumentarnih filmova slavnog reditelja. Pročuo se i ostao na vrhu zahvaljujući neponovljivim filmskim pričama "Čuvar plaže u zimskom periodu", „Pas koji je voleo vozove”, "Varljivo leto 68." „Vreme čuda”, „Bure baruta”... Za svoje filmove dobio je mnoga domaća i evropska priznanja od kojih je najveće francuski Orden umetnosti i književnosti za doprinos kojim je odlikovan 2008. godine. Ovo leto proveo je u Beogradu, a sa njim smo razgovarali pre nego što je „Kad svane dan” prikazan na svetskoj premijeri u Torontu.
Na naše pitanje kako i koliko ga je promenilo vreme, odgovara: Vremenom sam postao mirniji i sigurniji u sebe. Znam šta ostavljam. Moji filmovi su kao legat. Trajaće posle mene i biti deo srpske kulture.
* Kako ste stiže do dobrog životnog rezultata, šta je najvažnije da bismo bili zadovoljni?
- Mislim da ceo život čovek ne može sebi da odgovori na to pitanje. Život je sastavljen od malo zadovoljstva i puno muke. I oni koji su veoma bogati i moćni i oni koji su mali i ugroženi to znaju. Naravno, teže je malima i ugroženima. Imam sreću da sam svojim radom uspeo sebi da obezbedim novac koji mi je omogućio da živim pristojno. Znači, bez prevelikog luksuza, ali što je mnogo važnije, stekao sam neku vrstu slobode. Mislim da je upravo sloboda, tačnije sloboda izbora, najvažnija.
* Šta je u Vašem sistemu vrednosti na vodećem mestu?
- Ljudsko poštenje je osobina koju najviše cenim. Po njoj i biram prijatelje. Jedan od mojih najvećih skorašnjih prijatelja postao je glumac Mustafa Nadarević. On je jedno od najdivnijih ljudskih bića koje sam u životu sreo. Kao da je sav satkan od dobrote.
* Koliko ste se sa godinama menjali? Koja razmišljanja i stavove je promenilo vreme?
- Vremenom sam samo postao mirniji i sigurniji u sebe. Znam šta ostavljam za sobom. Moji filmovi su nao neki legat koji će i posle mene da traju i budu deo srpske kulture. Ne treba da zaboravimo da se samo kulturom brani identitet nacije, a ne busanjem u prsa i sračunatim nacionalizmom.
* Da li ste usvojili francuski način života i koliko ste sačuvali srpski?
- Nema neke velike razlike u svakodnevnom životu u Francuskoj i ovde. Ipak, u Francuskoj se lepše i lagodnije živi. Oni su bogatiji kulturnom tradicijom, koja je ogromna. Za kulturu izdvajaju pet odsto iz budžeta, a mi jedva uspevamo da dobacimo do jedan odsto. Prijatnije je živeti u atmosferi u kojoj umetnike poštuju. Zato me ni ne čudi što sam u Francuskoj dobio jedan od najvećih ordena koji umetnik može da dobije za doprinos svetskoj kulturi, a kod nas se niko toga nije ni setio.
* S obzirom na to da ste rodom iz Niša, prepoznajete li u sebi neke karakteristike Srbina sa juga?
- Mnogi misle da sam rodom iz Niša. Ja sam ustvari rođen u Beogradu u Knez Mihailovoj, pa kada su se moji roditelji razveli, mene su sa godinu dana odneli kod babe i dede i u Nišu sam živeo do 16. godine. Tako da se ja lažno predstavljam kao Nišlija, jer veoma volim Niš. Žao mi je što taj grad nije nastavio da se razvija. Kada sam ja tamo stasavao nisu mi falili nikakvi sadržaji, svega je bilo. Čak nisam ni želeo da odem iz Niša, sve dok se moja baka nije razbolela. Danas u Nišu najviše volim prijatelje koje još uvek srećem.
* Koliko se razlikuju Vaši dani kada radite i ne radite?
- Uglavnom provodim vreme gledajući filmove drugih i čitajući knjige. Nažalost, imam utisak da imam sve manje vremena, naročito za čitanje i uopšte za mir koji sam oduvek težio da ostvarim.
* Da li postoje navike u svakodnevnom životu kojih se pridržavate gde god da ste?
- Imam malo niži pritisak, pa ne mogu da se probudim bez velike količine kafe ili sam sebe ubedio da je tako. Zatim sledi tuširanje i tek onda počinje dan. Inače nisam rob nekih posebnih navika. Jedini mi je problem što sam pušač, pa otkako su zabranili pušenje na svim mestima skoro me ponižava to što moram da izlazim na ulicu da bih zapalio cigaretu. Nije zdravo, znam da nije, ali pušim od 18.godine.
* Da li imate omiljeno piće?
- Dobro crno vino.
* Omiljeni film?
- „Kradljivici bicikala” Vitorija de Sike.
* Knjiga?
- Kada bih morao da izdvojim to bi bio roman „Opasne veze” Šoderlo de Lakloa.
* Pesma?
- Veoma volim Fredija Merkjurija i grupu „Kvin” i vrlo ih često slušam.
* Koja trpeza je najviše po Vašem ukusu?
- Francuska kuhinja bez diskusije. Jeste komplikovana, ali zaista prija i očima i stomaku. Zanimljivo je da u Francuskoj jedem dobro i obilno, a pri tome slabim, a ovde šta god da jedem gojim se. Nekad sam voleo roštilj, ali poslednjih godina meso mi uopšte ne prija.
* Da li postoje neka sitna pravila kojih se pridržavate da biste sačuvali zdravlje?
- Mislim da sam dosta nemaran prema svom zdravlju, jer pušim i volim da popijem dobro crno vino i to i čašu više nego što bi trebalo. Ipak, vodim računa da se ne ugojim, jer ne osećam se dobro kada imam par kilograma više.
* Da niste reditelj, šta biste drugo radili?
- Verovatno bih bio arhitekta. Osim filma druga želja mi je bila arhitektura. Oduvek sam voleo da uređujem unutrašnji prostor i u tome sam uživao. Ipak, opredelio sam se za filmsku umetnost.

NIGDE KAO NA GALAPAGOSU

* Poznato je da živite na relaciji Beograd - Pariz, a imali ste priliku da putujete po celom svetu. Da li postoji mesto na kome se najbolje osećate i zašto?
- Uvek želim da se vratim na Galapagos. To su čudesna ostrva sa netaknutom prirodom i životinjskim vrstama koje ne postoje nigde u svetu. Zaista je fascinantno kad doživite potpuni dodir sa prirodom i šetate među morskim lavovima, koji su, inače, krajnje dobroćudni. Ima mnogo lepih mesta, ali na Galapagos bih voleo da se vratim ako bude moguće. Odlazak na ta ostrva je težak i komplikovan. Tamo ne možete da budete običan turista . Morate prvo da se najavite, jer ostrva mogu da se obilaze samo u malim grupama. Sve vreme se živi na brodu, a posebnim čamcima se ide na ostrva kojih ima 30-tak. Na svakom ostrvu je takozvano mokro pristajanje, mora da se bude bos i da se zagazi u vodu da se pesak ne bi prenosio sa jednog ostrva na drugo, jer svako ima svoju floru i faunu.

ŽENE I MUŠKARCI

* Uvek ste bili omiljeni među ženama. Šta bi ste rekli o ljubavi, ženama i uopšte o zajedničkom životu, braku?
- Moram da priznam da sam uvek više voleo žene nego muškarce, jer sam se sa ženama bolje razumeo. Ne samo kao ljubavnik, već i kao prijatelj. Žene su nekako sadržajnije od muškaraca i čini mi se da su čak i manje sujetne iako bi trebalo da bude obrnuto. Što je najbitnije, mislim i da su hrabrije. Muškarci su hrabri samo po kafanama, naročito na Balkanu, ali kada dođe prpa čini mi se da žene imaju veću inicijativu.

Broj 220