Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 234
aktuelno izdanje
Šećer i u viršlama
Ishrana / Skriveni slatkiši
Za razliku od predaka savremen čovek svakodnevno koristi mnogo više šećera, odnosno ugljenih hidrata! Na to s pravom upozoravaju lekari
koji se bave ishranom i ukazuju da su namirnice sa obiljem šećera, glavni uzrok sve većeg broja obolelih od dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, visokog pritiska i kancera.

Oni i ističu da će industrijska hrana 21. veka, sa obiljem zaslađivača svih vrsta, biti glavni razlog da se skrati životni vek bez obzira na to što je napredak medicine i farmacije u 20. veku obezbedio da čovek živi duže.

- Svetska zdravstvena organizacija u preporukama za ishranu savetuje da jelovnik čini gotovo 60 odsto ugljenih hidrata, 30 odsto masti, a da ostatak budu proteini - kaže dr Branko Jakovljević, profesor Instituta za higijenu i medicinsku ekologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu. - Razlozi su kompleksni, međutim, prvi je što su namirnice bogate ugljenim hidratima jeftine i dostupne većini. Osim toga, ove preporuke zadovoljavaju potrebe ne samo prosečnog već i najsiromašnijeg čoveka.
Naš sagovornik ističe da se velike količine šećera kriju u industrijskoj hrani kojoj se na taj način poboljšava ukus i prikriva velika količina soli koja se dodaje kao konzervans i koja vezuje vodu čime namirnica dobija težinu.
Na čuđenje mnogih, zaslađeni su suhomesnati proizvodi, paštete, viršle, kečap, mlečni proizvodi, testenina, a naravno sokovi i gazirana pića.

Profesor Jakovljević dodaje da čak i u običnom kravljem mleku ima šećera (u 2 dl oko 9 g). I jogurti sa malo masti sadrže šećer, jer se na taj način poboljšava ukus. Velika je zabluda, ističe naš sagovornik, da su i industrijski proizvodi kao što su musli mešavine (žitarice sa sušenim voćem) zdrave namirnice jer po pravilu obiluju šećerom, a dodaje im se i kandirano voće.

Na pitanje koje su zdrave zamene za šećer profesor Jakovljević kaže:
- Ne bi trebalo da se traže zamene za šećer, već je neophodno da težimo da ga koristimo što manje. Jer, bilo da upotrebljavamo beli šećer ili, recimo, složene ugljene hidrate, u krvi završava glukoza. Naravno, da su bolji prirodni polisaharidi ili takozvani složeni ugljeni hidrati, jer se sporije razlažu i organizam ima više vremena da ih metaboličkim procesima apsorbuje. Osim toga, složeni ugljeni hidrati po pravilu se nalaze u namirnicama veće biološke vrednosti koje, uz šećer, sadrže i vitamine, minerale, dijetna vlakna...
Profesor Jakovljević savetuje da što češće izbegavamo industrijski prerađene namirnice a da nam na trpezi bude više presnog ili povrća kuvanog na pari, mesa, ribe, žitarica i hleba od celog zrna. Žitarice, ističe naš sagovornik, prirodan su izvor ugljenih hidrata i trebalo bi da ih jedemo u što izvornijem obliku.

- Oni koji smatraju da je zdrava hrana skupa trebalo bi da uporede koliko košta, na primer, kilogram kupovnog keksa i kilogram ribe. Ako to urade doći će, sigurno, do zaključka da im je cena gotovo ista - ističe naš sagovornik i ističe da je za zdravu ishranu neophodno samo malo više promišljanja o tome šta ćemo da pojedemo.

Žuti i beli šećer

- Žuti, smeđi ili mrki šećer često se pominju kao dobra zamena za beli šećer i često se porede sa crnim (integralnim) brašnom u odnosu na belo. Veruje se da je žuti šećer zdraviji od belog u istoj meri u kojoj je i crno brašno bolje za zdravlje od belog. To je pogrešno, jer je razlika između sastava belog i žutog šećera zanemarljiva. Smeđi (ili žuti) šećer, je u stvari, nerafinisan šećer.
U mnogim zemljama, posebno u SAD, smeđi šećer se uglavnom proizvodi tako što se rafinisan beli isprska sirupom od melase.
Žuti šećer je po sastavu saharoza (95-96 odsto)kao i beli šećer. Kalorijska vrednost je identična vrednosti belog šećera, dok smeđi sadrži i minerale, ali u zanemarljivim količinama. Bez obzira na to, on je samo saharoza, sa izuzetno visokim glikemijskim indeksom.

Prirodni zaslađivači

Kao zamena za šećer često se koriste prirodni zaslađivači među kojima su najpoznatiji fruktoza, med, kukuruzni slad, stevija, kao i alkoholni šećeri - sorbitol, manitol i ksilitol.
Pritom bi trebalo da se ima na umu da prirodne zamene za šećer, fruktoza i med, imaju istu kalorijsku vrednost, ali i da su podjednako slatki kao i beli šećer tako da se dodaje ista količina, a to nije dobro ako želimo da smanjimo količinu kalorija.

PODSETNIK

Bilo da upotrebljavamo beli šećer ili, recimo, složene ugljene hidrate, u krvi završava glukoza.

I.Kovačić

Broj 234
Lečenje biljem
Najbolji čistači krvi
Lincura pumpa gvožđe

Prolećni umor
Tromi od loše hrane

Karcinomi
Kose rak dojke i pluća

Psihologija
Deca nisu naša kopija

Akne
Bubuljice do 60.

Fitoterapija
Od kantariona
i lek za rak

Alternativa
Bez parazita za 41 dan