Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 240
aktuelno izdanje
Posvećena umetnosti, uživa u životu
Vedrina i široki osmeh prvo su što uočite na Žaneti Đukić Perišić. Ova otmena dama, pisac, istoričar književnosti i jedan od najboljih poznavalaca života i dela Ive Andrića, ove godine je nagrađena priznanjem "Isidora Sekulić" za knjigu "Pisac i priča. Stvaralačka biografija Ive Andrića". Malo u šali, malo u zbilji, voli da kaže da u njenom životu sve počinje od Andrića: "Andriću palim sveću svaki put kad odem u crkvu. On me je "spojio" sa mužem koga sam upoznala baš ovde, u Zadužbini, gde i danas radim kao savetnica. Zahvaljujući Andriću uradila sam ovu studiju, pretočenu u knjigu "Pisac i priča", a ona mi je donela "Isidoru"...
Beograđanka koja je još kao dete, čitajući rusku literaturu, zavolela književnost, posle završenog Filološkog fakulteta, bila je na postiplomskim studijama u Petrogradu, a nakon magistrature potpuno se posvetila proučavanju Andrićevog dela i vremena u kome je stvarao, na čemu je i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Naslovi: "Kavaljer svetog duha", "Jevrejski portreti u delu Ive Andrića", "Kulinarski putopisi", kao i studije iz istorije i teorije književnosti, kritički tekstovi o savremenoj srpskoj prozi, samo su deo njene kreativne biografije.
Priredila je Andrićev nedovršeni roman "Na sunčanoj strani" i njegovu putopisnu prozu "Predeli i staze", ljubavna pisma svetskih pisaca "Anđeo iza ogledala", izbor priča nagrađenih Andrićevom nagradom "Priča i pričanje". Živi u Beogradu, a iz braka sa književnikom i diplomatom Miodragom Perišićem, koji je preminuo 2003. godine, ima ćerke bliznakinje, sada već studentkinje.
*Koja je bila vaša prva reakcija na nagradu "Isidora Sekulić"?
- Veoma sam se obradovala, jer tu nagradu cenim, a Isidoru Sekulić, čije ime nosi ovo priznanje neobično poštujem kao hrabru, intelektualno potpuno superiornu ženu. To mi prija i čini mi se da mi baš odgovara ova nagrada, jer je i sama knjiga "Pisac i priča" nekako na tragu onoga što je ona uradila. Inače, nikad nisam dobila nijednu nagradu, osim pohvalnica i knjiga u školi.
*Na dodeli nagrade rekli ste da ste tek pišući ovu knjigu spoznali pravo značenje Isidorine misli o služenju umetnosti. Da li teško služiti umetnosti u Srbiji?
- Uvek je teško, jer umetnost traži mnogo odricanja, potpunu posvećenost, posebno ovde gde su vrednosti pomerene, gde umetnost predstavlja "zabran" za mali broj posvećenika, gde ljude autentičan umetnički proizvod više uopšte ne zanima, a kada je reč o književnosti, čitaju se samo besteleri. Ipak, treba imati u vidu da je umetnost uvek bila polje za izuzetne i za elitu. Dakle, služiti umetnosti je teško, ali veoma lepo.
*Od kada datira vaša vezanost - usmerenost na Andrića?
- Bio je to sticaj okolnosti. Studirala sam i diplomirala svetsku književnost, gde se uopšte naša književnost nije proučavala. Zaposlila sam se u Andrićevoj zadužbini u vreme kada sam se bavila sasvim drugim stvarima, ruskom literaturom i teorijom književnosti i korak po korak, počela sam da ulazim u tajne Adrićeve umetnosti. Inače, rad u Zadužbini za mene nije samo posao, već privilegija i misija.
*Rad na knjizi je potrajao. Čega ste se uželeli?
- Toliko sam se uželela putovanja, sanjam o njima. Da sednem u auto i obilazim Evropu, od sela do sela...
*Imali ste prilike da putujete po svetu, čak ste živeli u inostranstvu. Čime vas je svet osvojio?
- Uvek me impresionira različitost, volim "kad cveta hiljadu cvetova". Uvek volim da vidim kako živi običan svet i, možda deluje nepristojno, ali uvek nastojim da zavirim kroz prozore, da vidim kako se ti ljudi ponašaju, šta jedu, kakve su im porodice, nameštaj. U novoj zemlji prvo se trudim da upoznam svakodnevni običan život, trgove, ulice, pijace, tek onda muzeje, arhitekturu...
*Omiljena destinacija i najlepši grad?
- Italija. Tamo bih bez ikakve griže savesti i nostalgije mogla da živim, to je zemlja mojih snova! Mnogo volim i čudesno lep Petrograd, gde sam bila na postdiplomskim studijama i odakle nosim božanstvene uspomene.
*Autor ste "Kulinarskih putopisa". Kojoj ste kuhinji "najbliži"?
-Francuskoj. Volim da eksperimentišem i spremna sam da od malo namirnica napravim fantastično jelo. Uostalom, kao što stoji u jednom delu mojih "Putopisa", "ljubav prema hrani je jedina trajna ljubav..."
*Egzotično jelo koje ćete dugo pamtiti?
- Za vreme boravka u Rusiji probala sam gruzijsko pile sa orasima, koje su spremali studenti sa Kavkaza. Tada sam shvatila da piletina može biti drugačija, bolja i lepša od one koju ti mama spremi za nedeljni ručak.
*Slažete li se sa tezom da put do muškog srca vodi preko kuhinje?
- Naravno. Time žena muškarcu šalje poruku ljubavi. Ako se kuva sa mnogo ljubavi, sve dobije drugačiji, lepši ukus.
*Koliko su vam važne zdrave navike i zdrav život?
- Poslednjih mesec, dva, moje ćerke i ja smo potpuno "zaluđene" zdravim životom: uvele smo nove namirnice (kinoa, čia semenke), prednost smo dale voću, povrću, hranljivosti, raznovrsnosti. Tako, same pravimo bademovo mleko, sladoled bez jaja (od banana, kakaa, meda i čia), pijemo zeleni sok, čija je osnova najčešće spanać. Verujem da je suština zdravog života u umerenosti i raznovrsnosti.
*Da li prednost dajete i prirodnim preparatima za negu?
- Da, najčešće koristim med, maslinovo ulje i žumance, od kojih pravim masku za lice, a kosu pakujem u žumance i maslinovo ulje.
*A kondicija? Da li još praktikujete vežbe "pet tibetanaca"?
- Uvek! Na jogu idem dva puta nedeljno već deset godina i imam apsolutnu veru da dok radim jogu nikad neću da se razbolim. Uz jogu osećam kako se životne snage harmonizuju, osećam se celo i zdravo.
*Kako se istinski opuštate?
- Najviše volim tišinu, naročito onu tišinu u sebi, kada mogu da čujem sopstvene misli i da mi ništa ne odvlači pažnju.
*Koje vrline najviše cenite kod drugih, a šta ne volite?
- Poštujem spremnost da se odreknemo sebičnosti i ljudsku dobrotu u smislu razumevanja i tolerancije. Volim one koji umeju da oproste, a ne mogu da podnesem prostakluk i glupost.
*Imate nesvakidašnje ime za nekog ko je rođen u Srbiji?
- Baba mi je dala to ime. Bila je francuski đak i imala je drugaricu Žanet. Dogovorile su se da baka mene nazove po njoj, a Žanet je kćerki dala ime po mojoj baki - Sofi.
*Kada neko pomene detinjstvo i mladost, na šta pomislite?
- Na divotu, ljubav i spokoj. Kada bih mogla da naslikam svoje detinjstvo i mladost bila bi to zelena livada puna šarenog cveća. Osim tog perioda, život više nije bio tako bezbrižan.
*Šta je vaš "spiritus movens" za pisanje?
- Neko unutrašnje "teralo", ne znam šta je, ali me tera da pišem. Morate da izrazite svoju emociju, napetost svoje prirode, da razrešite sopstvene nedoumice. Ponekad je to jedna spoljašnja potreba - da ostavite neki trag.

O uspehu
*Šta ženu čini jakom i uspešnom?
- Vera u sebe i zadovoljstvo što je žena. To joj uvek daje snagu. A to može samo ako nađe mir u sebi i harmonizuje svoju predstavu o sebi sa samom sobom. Da ume da odmeri svoje mogućnosti, svoje snage i da uskladi želje i mogućnosti. Žene treba da se međusobno podržavaju, u toj solidarnosti je njihova snaga. Nažalost, živimo u muškom, falusoidnom društvu, gde biti žena nije nimalo lako, a naročito žena koja je preuzela novi model - ostvarenja na više polja.
*Da li je ženi u Srbiji teško da sačuva svoj identitet?
- Jeste, jer je ovo društvo još zakovano u patrijarhalnom moralu i žena ovde očigledno mora 10 puta više da radi da bi dokazala da vredi koliko i muškarac, često i više od njega.
*Šta vas u teškim trenucima najbrže podigne, šta vam vrati osmeh na lice?
- Pogled na moju decu i perspektiva da je kraj mene neko ko me voli - deca, majka. Važno mi je da znam da uvek tu imam neko ognjište, temelj, da mogu da se oslonim na njih kad mi je teško.

O vaspitanju dece
*Kojim životnim vrednostima usmeravate svoju decu?
- Svim onim vrednostima kojima su i mene učili. Iako je vreme promenilo vrednosti, kod nas u kući je sve ostalo isto, pa se obe ćerke često šale: "Vaspitala si nas za - 19. vek!" Usmeravam ih razumevanju, toleranciji, odgovornosti prema sebi, porodici, društvu, poštenju, čestitosti. To nekad može da bude opterećujuće. Učila sam ih da vole što su žene, jer biti žena je veoma važna, vredna i velika stvar.

O ruskim klasicima
*Jeste li još zaljubljenik u rusku literaturu?

- Uvek. Skoro sam ponovo uzela "Anu Karenjinu", jer tretira jedno moralno pitanje, pa sam se zapitala da li to pitanje interesuje ovaj vek. I ima smisla. Ovaj roman smatram jednim od najlepših romana svetske književnosti, inače Tolstoja obožavam. Vaspitavana sam na ruskim klasicima, ruskim bajkama, našim junačkim pesmama. To smo kasnije suprug i ja preneli i na našu decu. Danijela Kljajić

Broj 240
U ovom broju i:


Nebojša Ilić Cile, glumac :
Revizori svuda oko nas

Lečenje biljem:
Malina štiti od infarkta

Ruža spas za stomak

O ring metoda
Dijagnoza bez greške

Neuropatski bol
Kad se nervi naljute

Reumatoidni artritis
Marker gleda budućnost

Manuelna terapija
Prstima i snima i leči

Fitohemija
Prirodno na naučnoj bazi

Arsen
Otrov sa česme

Uloga oca

Sinu uzor kćerki model

Iridologija
Otkrij tajne duše u očima

Leto i seks
Sunce budi želju

Poklon vikend za dvoje u Banji Vrujci