Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 107
aktuelno izdanje
U njedrima Mokre gore
Stefan Arsenijević

Piše: Biljana Soldatović

Kao u kakvom akcionom filmu, sa mladim režiserom Stefanom Arsenijevićem smo se u kratkom roku nekoliko puta čuli telefonom menjajući dogovor i, na kraju, sreli se u bašti kafane Kalenić. Stefan Arsenijević je tek prešao tridesetu, a već ima nominaciju za Oskara za kratki film Atorzija i pregršt nagrada, među kojima su i Zlatni medved u Berlinu, nagrada Evropske filmske akademije, nagrada publike na festivalu Crossing Europe u Lincu za debitantski film Ljubav i drugi zločini.
- Sve važniji mi je dodir sa prirodom, sve više imam potrebu da pobegnem iz grada - kaže Stefan Arsenijević na početku našeg razgovora. Zato, kad god stignem idem na Morku goru, u porodičnu kuću. Možda i zato što živim mnogo intenzivnije nego pre, stalno putujem i kao da imam potrebu da se negde ukorenim. Shvatio sam da se tamo najbolje osećam, tamo se najbolje smirim, saberem misli, usporim. S druge strane, u Beogradu postaje sve nepodnošljivije za život, zbog saobraćaja, zagađenog vazduha. Čini mi se da bi bilo idealno živeti u kući van grada, a opet dovoljno blizu gradu. Ovako, zadovoljavam se odlascima u Mokru goru, koja sve više postaje srpski Holivud, s obzirom na Drvengrad Emira Kusturice.
Doduše, Stefan je pre Kusturice otkrio Mokrgu goru, jer je tamo boravio tokom letnjeg raspusta kod babe i dede.

- Često se šalim, pa kažem: "Eto kakva je sudbina, ne mogu da budem ni najbolji reditelj u svom selu". Emir je prosto genije. S druge strane, jako mi prija ta pozicija drugog reditelja sela, jer skida sa mene breme odgovornosti i velikih očekivanja. Znam da ne mogu da dostignem Emira, tako da sam s te strane krajnje opušten i uživam u tome što to polako postaje filmsko selo. Mada, još se privikavam na činjenicu da to nije više mesto koje samo ja znam, nego da je postalo bitno na kulturnoj mapi Srbije.
U šetnjama po planini, Stefan ponekad ubere buket lekovitog bilja. Kaže da nije baš neki ekspert, ali da se snalazi, da zna neke osnovne stvari koje je naučio od babe i dede.
- Razlikujem kantarion, majčinu dušicu, ivu, matičnjak, umem da razlikujem matičnjak od koprive. Naberem neke biljke, pa ih na terasi kuće okačim da se suše u hladovini i mirišu. Sviđa mi se cela ta priča. To je ta veza sa prirodom koju sve više otkrivam u sebi.
Stefan je odrastao na Novom Beogradu, u bloku 61, u soliteru sa pogledom na zalaske sunca i polja iza blokova. Uvek se, kaže, šalio da stanuje u poslednjoj zgradi u gradu, tako je bilo sve dok u jednom trenutku nije izgrađen novi blok. Nije, zato, neobično ni to što se radnja njegovog debitantskog filma Ljubav i drugi zločini odvija upravo u prostoru koji najbolje poznaje.
- Stalno me na Mokroj gori pitaju kad ću da napravim film koji se tu dešava, a ja kažem: "Imate jednog od najboljih reditelja na svetu, koji pravi filmove o vama, šta ću sad ja tu". Zasad se bavim urbanim temama, jer je to ipak milje u kojem sam proveo najveći deo života i koji najbolje poznajem.

Ljubav i drugi zločini, "gorko-slatka drama" kako ga je opisao kritičar čuvenog filmskog časopisa Variety, događa se u jednom-jedinom danu. Glavna junakinja, žena u kasnim tridesetim, nezadovoljna svojim životom, odlučuje da ukrade izvesnu sumu novca i zauvek ode iz zemlje. Ona se oprašta sa ljudima, čini sitne osvete o kojima je maštala, govori ono što je oduvek želela i poklanja stvari koje ne može da ponese. Zaplet nastaje kada joj momak iz kraja, deset godina mlađi od nje, izjavi ljubav. Pokolebana, počinje da se pita - šta ako je to ljubav njenog života.
- Mislim da je priča ovog filma univerzalna, svako na svetu u nekom trenutku poželi da pobegne iz svog života, da počne život iz početka. Pratio sam film na festivalima na i razgovarao sa publikom. Ta žudnja za boljim životom postoji gde god da živiš. S jedne strane to je priča koja je svima razumljiva i s kojom mogu da se identifikuju, a s druge strane ovaj film ljudima napolju pruža uvid kako je to živeti u Srbiji danas.
Stefan obožava čajeve, ceo ritual pripreme i ispijanja čaja. Mada je u međuvremenu postao i veliki kafopija, i dalje voli čaj, pre svega zeleni.
- Od malena sam stekao naviku da pijem čaj. Uživam u raznim mešavinama. Sećam se da sam iz Slovenije, gde sam radio Atorziju, donosio kući velike količine najrazličitijih vrsta čajeva. Najbizarniji koji sam tada kupio, a koji mi se dopao, bio je čaj sa čokoladom i šlagom. Pa kad ga razmutite, dobijete nešto između čaja i tople čokolade.
Zna celu priču o zelenom čaju: kad stoji manje od tri minuta daje energiju, više od tri minuta smiruje. Obično pije onaj što stoji kraće. Pa onda, zna da ne treba da provri voda, nego da bude na 80 stepeni. Doduše, često pusti da provri, pa onda doda hladnu vodu i rashladi do 80 stepeni.
- Čaj, već prema raspoloženju, pijem ili iz velike staklene, ili iz porcelanske šolje. Od mešavina, volim čajeve koji osvežavaju i istovremeno smiruju, na primer matičnjak, u koji stavim hajdučku travu i majčinu dušicu. I nanu volim da popijem. U stvari, biljne čajeve više volim da pijem za smirenje, a zeleni za energiju.

KASNEĆI NA OSKARA
Zbog svih obaveza koje ima, energija mu je i te kako potrebna. A iako voli da polako uđe u dan, to mu u poslednje vreme uglavnom ne uspeva. Zato mu, kaže, uspeva da zakasni čak i kada krene na vreme.
- Uvek kasnim, to svi znaju. Kasnim ponekad čak i na premijere svojih filmova. Moj profesor Srđan Karanović šalio se da zato nikada neću dobiti Oskara.

ČAROLIJA BALKANA
- Dok sam pola godine živeo u Nemačkoj, mnogo sam razmišljao o vezi Istoka i Zapada. Taj odmak mi je pomogao da vidim šta je to specifično na Balkanu. Balkan je i istok i zapad. Moj omiljeni primer kojim to objašnjavam je hrana: najnormalnije je da te kod nas za ručak posluže sarmom, a za dezert saher tortom. To su dva različita koncepta koja koegzistiraju. Zato je ovde sve tako intenzivno, dinamično, ponekad nepodnošljivo: ili je potpuno zlo, ili je fantastično dobro uklopljena ta mešavina kultura, koncepata života, pogleda na svet. Ono što je uzbudljivo je što na Balkanu istovremeno koegzistiraju ta dva koncepta. U poslednje vreme me sve više zanima Istok, voleo bih da sa filmom idem na festivale u Jermeniju, Kazahstan i Gruziju.

Broj 107
Bilje

Bahove cvetne esencije
Krugovi skrivenih emocija...

Organska poljoprivreda
Pod ćebetom se raste...

Darovi prirode
Orah za jako srce...

Zdravlje

Bol u leđima
Krsta pod teretom nesklada...

Vreme infekcija
Nos na udaru virusa...

Zdravlje dece
Nema zamene za obroke...

Crevne bolesti
Prolećne zaraze...

Migrena
Bolu recite zbogom...