Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 304
aktuelno izdanje
Mislim dobro i gledam u budućnost
Na čaju sa... Dr Jasmina Vujić, naučnica sa Univerziteta Kalifornije u Berkliju
Dr Jasmina Vujić

Prva žena šef katedre za nuklearni inženjering na jednom od deset najboljih i najcenjenijih škola u Americi, na kalifornijskom univerzitetu Berkli, Jasmina Vujić - vratila bi se u Srbiju i ranije da je mogla. Da gaji sočne šljive, mirišljavi paradajz, i sav onaj blistavi zeleniš koji posebno оbožava - na zdrav, starinski način - bez hemije.

- Kupili smo imanje u Šumadiji, gde proizvodimo svoju zdravu hranu, i gde planiramo da mirno živimo okruženi prelepim šumama i proplancima, čistom i nedirnutom prirodom i izvorskom vodom - kaže profesorka Vujić u razgovoru za naš časopis. - Moj muž se penzionisao pre nekog vremena i vratio u Srbiju. Uvek smo imali nameru da se vratimo ali su nas okolnosti, ekonomska i politička destabilizacija zemlje, ratovi, inflacija - u tome sprečili.

Kako se uopšte donose velike odluke? Da li je za to potrebno slušati razum, srce...?

- Razni ljudi velike odluke donose na razne načine. Kod mene to ide relativno brzo, a zasnovano je naravno na prethodnom znanju i iskustvu, ali i srce ima svoj veliki udeo. Bez obzira koju i kakvu odluku donesem, ne vraćam se nazad i ne pitam se da li je možda moglo ovako ili onako. Iz svakog događaja u prošlosti (pozitivnog ili negativnog) nastojim da izvučem dobro i da gledam u budućnost.

Kako nekome ko je živeo u Americi izgleda sada život u Srbiji?

- Život u SAD ni malo ne liči na holivudske filmove kojima nas bombarduju. Ima dosta sličnosti, ali ima i razlika. Prvo, to je pravno uređena država i zakoni se ne menjaju svakoga dana kao u Srbiji. Korupcije sa kojom se građani u Srbiji susreću svakodnevno, nema na tom nivou. Nikome ne treba da date mito da bi ste zakazali pregled kod lekara ili osnovali svoj biznis. Naravno, korupcija postoji i u SAD, ali je to na nivou korporacija, vašingtonskih političara, vojno - industrijskog kompleksa. Ljudi u SAD veoma puno rade i nemaju vremena preko nedelje da sede po kafićima. S druge strane, nemaju sigurnost na poslu i mogu lako da budu otpušteni.

Šta biste vi u Srbiji prvo promenili, unapredili, gradili, dogradili...?

- Prvo, Srbija bi konačno trebalo da postane pravna država, sa nezavisnim sudstvom, i istim aršinima za sve. Korupcija koja je zahvatila sve pore života, mora de bude iskorenjena. Moramo se vratiti tradicionalnim vrednostima i jakoj porodici. Veoma me pogađa srozavanje moralnih i etičkih vrednosti, urušavanje našeg obrazovnog sistema, užasni televizijski programi bez ikakve vrednosti (Farme, Parovi, jeftine strane serije), cenzura u medijima i rasprodaja svih dobara strancima. Zaustavila bih brutalnu privatizaciju, urušavanje sela, rasprodaju naših njiva i pašnjaka, naših šuma i voda. Srbija bi morala da ima svoj nacionalni program razvoja, nezavisnu spoljnu i unutrašnju politiku.

Da li su svakodnevne brige Amerikanaca iste kao i brige Srba ( da li ću imati para da platim račune, da kupim hranu, da platim prevoz...) , čime su oni nezadovoljni?

- Uglavnom su iste. Većina Amerikanaca je veoma zadužena (to je ipak potrošačko društvo gde svako želi da ima visok standard), tako da žive od meseca do meseca. Jako su uplašeni da ne dobiju otkaz na poslu, jer bi se sav njihov standard srušio preko noći, tako da rade i po 12 sati dnevno, pa čak i preko vikenda. Školovanje je veoma skupo, tako da većina studenata mora da radi i po 20 do 30 sati nedeljno uz učenje, da bi platili troškove studije. Većina roditelja nema dovoljno sredstava da plati studije svojoj deci. Zdravstvena zaštita je isto veoma skupa, kao i kuće i stanovi.

Da li verujete da se informacije iz sveta nauke kriju od javnosti?

- Ne verujem u to.

Da li imate osećaj da danas, od toliko informacija koje se plasiraju, zapravo niko nema onu pravu o tome u kojoj meri su proizvodi koje koristimo ( od lekova, kozmetike, plastike, klima - uređaja, hrane, vode iz vodovoda i plastičnih flaša....) - štetni po naše zdravlje?

- Koliko je ranije (pre širokorasprostranjenog Interneta) bilo teško pronaći prave informacije, toliko je danas u moru informacija i dezinformacija kojima nas obasipaju dnevno, još teže pronaći prave informacije. Ja puno čitam i nastojim da stvari proveravam iz više nezavisnih izvora, pre nego što donesem svoj sud. Moje preporuke su da koristite što manje lekova, sem kad su apsolutno neophodni, da se hranite zdravom hranom (koju ste po mogućnosti sami proizveli i odgajili), da selite se iz prenaseljenih i zagađenih gradova na sela i u čistu prirodu.

Kako vi prevazilazite nepravdu koja vam je učinjena?

- Teško. Ja se obično šalim da se pravi Srbi prepoznaju po tome što imaju gen za nepravdu - to nikako ne mogu da trpe. Borac sam za istinu i u nauci, i u obrazovanju, kao i u privatnom i javnom životu.

Kako da čovek bude srećan u svetu u kome je glavni stub - etika poljuljan?

- Nažalost, danas su sve prave vrednosti zanemarene i potisnute, moral i etika su pali na niske grane, a na površinu je isplivala korupcija, lažne vrednosti, potrošačko društvo, bogađenje po svaku cenu, lažni idoli. Zato čovek treba da se posveti svojoj porodici. Nas je jaka tradicionalna porodica održala kroz vekove, i samo uz svoju porodicu i prave prijatelje možemo da opstanemo u svetu poremećenih vrednosti.

Kakvi ljudi su najčešće srećni ljudi?

- Samo čovek okružen svojom porodicom, decom i unucima, kao i pravim prijateljima, može da tvrdi da je srećan.

Da li mislite da se danas znanje uopšte ne vrednuje, već da uspeh pojedinca zavisi od dobre volje poslodavca, veza i sasvim bednih kriterijuma...?

- Nažalost, u Srbiji se danas ne cene znanje, obrazovanje, iskustvo, pamet, poštenje...Zato smo tu gde smo, jer se decenijama vodila negativna selekcija, pa su na površinu isplivavali oni najneobrazovaniji, najnemoralniji, poltroni, korumpirani, željni vlasti po svaku cenu. U SAD je upravo suprotno, na ceni je znanje, iskustvo, odgovornosti, disciplina, i zato i uspevaju da dominiraju u mnogim oblastima, uključujući nauku, medicinu, tehnologije.

Da li verujete u paralelne svetove? Ili svetove izvan nas, život posle smrti?

- Ja sam veliki zaljubljenik u naučnu fantastiku. Od malih nogu sam čitala naučno fantastične knjige i gledala naučno - fantastične filmove. Ideja o paralelnim svetovima je veoma zanimljiva, ali nema dokaza za to, kao ni za postojanje drugih planeta u svemiru sličnih našoj Zemlji, gde postoji život. Takođe nema dokaza ni da ima ni da nema života posle smrti. Svako može da izabere da veruje u jedno ili u drugo. Ako pogledamo da se naš organizam sastoji uglavnom od 4 hemijska elementa: kiseonika, vodonika, ugljenika i azota (uz manje količine ostalih elemenata kao što je kalcijum, gvožđe, kalijum...), ti atomi i molekuli će nastaviti da postoje i posle naše smrti i postaće deo nečega drugoga.

Da li je po vama duh energija?

- Nemamo dokaze za takvu tvrdnju.

Da li verujete da naš duh ne može biti uništen?

- Ako govorimo, na primer, o duhu nacije, to opstaje i prenosi se sa kolena na koleno. To ne može da bude uništeno dok god mi verujemo u naše osnovne tradicionalne vrednosti i to prenosimo na našu decu i unuke.

U šta verujete?

- Verujem u znanje, nauku, poštenje, moralne i etičke vrednosti, porodicu...

Da li jedete zdravu hranu? Kako birate hranu?

- Da, veoma se trudim se da jedem zdravu hranu. U SAD u većini prodavnica hrane se nalaze posebni odeljci gde se prodaje "organska hrana", tj. hrana koja nije genetski modifikovana i u čijoj proizvodnji nisu korišćeni pesticidi i herbicidi, hormoni i antibiotici. Proivođači takve hrane moraju da budu sertifikovani i vrlo često im dolaze inspekcije zbog provere kvaliteta. Kod nas u Srbiji to nije slučaj. Nekada smo imali izuzetno kvalitetnu hranu, i ja sam jedva čekala da dođem u Srbiju preko leta da se najedem našeg paradajza, krastavaca, jabuka, šljiva, malina. Sada ubijamo naše selo i uvozimo hranu izuzetno lošeg kvaliteta. U Srbiji uglavnom jedem ono što mi sami uzgajimo na našem imanju.

Da li se bogati odvajaju od siromašnih i time što masovno uzgajaju organsku hranu za sebe?

- Ne, oni se razlikuju od siromašnih na mnogo načina, ali najmanje u poglednu na ishranu. U Srbiji je plodno zemljište jako jeftino i svako bi mogao da ima parče zemlje, da gaji barem nešto od voća i povrća, da ima koju kokošku, svinju, kozu. Ne mogu da razumem mlade ljude koji sede u velikim gradovima bez posla i nade, a ne žele da probaju da se vrate na zemlju i proizvode zdravu hranu. Tu je naravno i država veoma kriva jer politikom cena i neshvatljivim potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju sa EU i bezalternativnom otvaranju srpskog tržišta raznim multinacionalnim kompanijama, uništila selo, srpsku proizvodnju hrane, kao i celokupnu privredu.

Da li koristite mobilni telefon?

- Da, ali nemam "pametne" mobilne telefone, zbog tzv. "Snoudenovog efekta".

Kvalitet... Da li on zaista uvek pobedi?

- Da, u to duboko verujem.


Eliksir

- Dosta sam o lekovitim biljkama naučila od moje mame, koja je to proučavala decenijama. Uvek je imala kesice i teglice sa lekovitim biljem, a sredinom 90 - tih, kada je bila strahovita nestašica lekova, napravila je "eliksir" koji je fantastično delovao protiv nazeba i svih vrsta infekcija. Na žalost, moja mama je umrla ove godine u 89. godini, od posledica pada pri kojem je slomila kuk. Inače je bila zdrava do zadnjeg momenta. Evo, da navedem nekoliko koje ulaze u taj "eliksir" - majčina dušica, kantarion, nana, bosiljak, žalfija, kamilica, ruzmarin...

Duh

- Uvek sam aktivna i duhovno i fizički. Radim veoma puno, ali nastojim da dosta šetam i da odspavam bar 7 sati svakog dana. Iz hrane sam potpuno izbacila beli šećer i slatkiše, testa, krompir, hleb. Jedem što više mogu svežeg voća i povrća, naročito povrće sa tamnozelenim lišćem, ne jedem suvomesnate proizvode i industrijski prerađenu hranu koja sardži raznorazne, uglavnom štetene, aditive. Kozji sir, jogurt, kefir. Lešnike i orahe. Maslinovo ulje. U SAD ovakav način ishrane nazivaju "mediteranska ishrana".

Voćnjak i bašta

Šta sve imate u vašem voćnjaku i bašti u Srbiji?


- Šljive, jabuke, kruške, kasije, trešnje, višnje, orahe, grožđe, dunje, mušmule. U bašti smo imali paradajz, krompir, beli i crni luk, peršun, šargarepu, blitvu...


 Dijana Dimitrovska


Broj 304