Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 316
aktuelno izdanje
Nekada vrlina, danas prepreka
Psihologija/ Stidljivost

Stidljivost se nabolje opisuje kao osećaj nelagodnosti i nesigurnosti prilikom kontakta sa drugim osobama, posebno nepoznatim. Psiholozi tvrde da je ovo veoma jaka emocija koja ima i fizičke manifestacije - lupanje srca, crvenilo, znojenje, napetost mišića, teskobu, a ponekad i podrhtavanje čitavog tela. Ljudi je manifestuju na različite načine, a najčešći su izbegavanje komunikacije i kontakta, što stidljivce karakteriše kao distancirane, hladne, uobražene osobe, što oni zapravo uopšte nisu. Ima i onih, tvrde stručnjaci, na kojima se stidljivost "ne vidi", ali se u njima odigrava prava bura.

Naša sagovornica, psiholog Ksenija Petrović, kaže da je najteža posledica stidljivosti teško ostvarivanje emotivnih i prijateljskih odnosa, sve zbog straha da će nešto poći naopako. Svi smo ponekad stidljivi, ali neko to ume da prevaziđe, a neko ne:

- Oni kod kojih je ovo najupečatljivija osobina imaju strah od nove situacije ili kontakta, što im ponekad potpuno blokira funkcionisanje. Stidljivi ljudi ponekad se uspaniče, prenaglase svoju ranjivost i tako pokreću erupciju neprijatnosti. Ova osobina nije patološki oblik ponašanja, ali to može da postane.

"Zdrav" i "nezdrav" stid

Istraživanja pokazuju da je čak 87% ljudi stidljivo u određenim situacijama. Interesantno je da, "emotivni stidljivci", odnosno osobe koje se ne snalaze najbolje u ljubavnim odnosima, odlično funkcionišu u drugim životnim segementima. U poslu su "zmajevi", privatno "nevidljivi":

- Sve je stvar procene ličnosti, odnosno mišljenje da smo u određenim odnosima i situacijama nesposobni da budemo na "visini zadatka". Neko je zadovoljan svojim poslovnim uspesima, ali, na primer, sebe procenjuje neprivlačnim za suprotni pol, što ga čini stidljivim u ljubavnim odnosima.

Naša sagovornica to objašnjava negativnim iskustvima, vaspitanjem, pogrešnim uverenjima. Nekada se stidljivost smatrala vrlinom, danas je prepreka. U savremenoj psihologiji nemanje stida ukazuje na poremećaje ličnosti, ali postoji razlika između "zdravog" i "nezdravog" stida:

- Oba osećanja javljaju se kada osećamo slabost u vezi sa sobom pred drugima, a da li će neko osećati "zdrav" ili "nezdrav" stid zavisi od načina na koji razmišljamo o događaju. "Nezdrav" stid čoveka navodi da precenjuje negativan efekat nekog događaja, što vodi u nekonstruktivna ponašanja, odnosno izolaciju. Sa druge strane, osobe koje misle da se desilo nešto neprijatno, ali koje realistično posmatraju situaciju i prihvataju događaje, osećaju "zdrav" stid. Takvi ljudi ne izbegavaju kontakte, suočavaju se sa onim što se dogodilo i prihvataju sebe onakvima kakvi jesu.

Nasledna ili stečena osobina?

Ljudi se rađaju samo sa kapacitetom da dožive sve emocije, pa i stid, ali da li će se stidljivost javiti kao osobina ličnosti zavisi od vaspitanja i poruka koje smo dobijali tokom odrastanja:

- Roditelji skloni preteranom kritikovanju uglavnom odgoje stidljivo dete jer su osobe koje imaju negativnu sliku o sebi i nisko samopoštovanje podložnije osćaju stida. Njime se ustvari brane od negativnih uverenja o sebi. Takođe, istu grešku čine i autoritativni roditelji koji disicplinu ostvaruju pretnjama i kaznama. Samopoštovanje se stiče, učimo da vidimo sebe onako kako nas vide značajni drugi, a u prvim godinama života to su upravo roditelji.

Kada je vreme za stručnjaka

Alarm da je pomoć psihoterapeuta neophodna je nesposobnost da se normalno funkcioniše, odnosno trenutak kada stidljivost toliko uzme maha da osoba ne može da održava kontakte. Biti stidljiv, kaže naša sagovornica, nije isto što i biti introvertan. I introvertna i stidljiva osoba okrenute su svom unutrašnjem svetu, ali dok introvertna ne misli da je nešto pogrešila, stidljiva osoba ne veruje ni sebi ni drugima, okrenuta je samo svojim nedostacima koje stalno preispituje i analizira.

- Prvi korak jeste da prihvatimo stid, da se ne stidimo stida, da naučimo da razmišljamo o njemu kao o neprijatnoj, ali ne parališućoj emociji koja nas ne čini manje vrednima. Svi smo ljudska bića, greške su dozovljene. Paradoksalno je, ali najbolji način da se oslobodimo stida jeste da se mu se što češće izlažemo.


Mladi se "kriju" na netu

Istraživanja pokazuju da su mlađe generacije sve stidljivije, ali ne u pravom smislu te reči. Okrenuti su novim načinima komunikacije - internetu, četovanju, SMS-ovima, zbog čega im kontakt "lice u lice" postaje sve neprijatniji i nepotrebniji. Moderna tehnologija stvorila je "paravane za ličnost", dala nam mogućnost da budemo neko drugi, da se krijemo iza profila društvenih mreža! To postepeno "ubija" socijalne veštine i stvara generacije "stidljviih" koji ne umeju da ostvare emocionalne i prijateljske kontakte.


Adolescencija kritična

Istraživanja pokazuju da su najstidljivije osobe sa fizičkim nedostatkom, sa problemom u motorici ili govoru, oni koji su trpeli traume... Ima stručnjaka koji tvrde da genetika ima značajnu ulogu, pa da se stidljivost nasleđuje baš kao predispozicija za dijabetes, alergije ili gojaznost. Ova teorija, ipak, nije dobila zvaničnu potvrdu, ali su stručnjaci jednoglasni da je adolescencija period života kada se stidljivost konačno upisuje u "sliku ličnosti" kao karakterna osobina. Prestrogi ili previše popustljivi roditelji, prvi ljubavni neuspesi, pogrešan doživljaj soptvenog tela najčešći su okidači za formiranje stidljive ličnosti.

Jasna Jovanović


Broj 316