Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 120
aktuelno izdanje
Lažljivci kriju dlanove

Piše:Saša Bjelić, psiholog

Ono što nas najpouzdanije razlikuje od naših životinjskih predaka je verbalna komunikacija, korišćenje reči i govora u razmeni informacija. Međutim, ni ljudi ne komuniciraju isključivo verbalno. Uz verbalne simbole, uvek koristimo i neverbalne komunikacione znakove kao što su: naglašavanje pojedinih glasova prilikom govora, pauze i ritam govora, propratni glasovi prilikom izgovaranja reči. Česte su i promene izraza na licu, telesni dodir i razlike u odstojanju tokom razgovora sa drugima, (interpersonalna distanca), usmeravanje i zadržavanje pogleda. U neverbalne znakove koji prisutnima pružaju informacije, spadaju i način odevanja i ukrašavanja, hod, način pozdravljanja, način na koji slušamo sagovornika. Razni neverbalni oblici ponašanja nisu samo neizbežni pratioci govora nego i znakovi koje druge osobe registruju i koji im nešto kazuju o govorniku i o onome što govori. Neverbalni znakovi mogu da dopunjavaju sadržaj verbalne komunikacije tako što ili ističu rečeno, ili menjaju smisao onoga što se verbalno saopštava. Neverbalna komunikacija može da bude samostalan i važan način saopštavanja kojim se kazuje nešto što izgovorene reči ne saopštavaju. Zbog postojanja neverbalne komunikacije mi ne možemo da NE komuniciramo. Možemo prestati da govorimo, ali nije mogućno da prestanemo sa slanjem neverbalne poruke. Čak i pokušaj da maskiramo komunikaciju, neka je poruka.
Psihološka istraživanja govore da samo 7% emocionalnog značenja razmenjujemo rečima. Oko 38% komuniciramo variranjem tona glasa, a 55% emocionalne poruke komuniciramo govorom tela, gestikulacijom, izrazom lica i sl. Iz toga se vidi da neverbalni znakovi stvaraju značenje poruke koju želimo da prenesemo. Dobar deo onoga što, kroz komunikaciju, šaljemo drugim ljudima, odnosi se na emocionalne informacije. Mi naše osećaje i reakcije utvrđujemo ne toliko na osnovu onoga šta druga osoba kaže, koliko na osnovu onoga šta ona čini.
Kada npr. ono što osoba govori nije usklađeno s onim šta ona čini, svi ćemo pre poverovati neverbalnim znakovima. Uglavnom je to zbog toga što je neverbalne znakove teže "odglumiti" ili lagati. Istraživanja pokazuju da uglavnom sve što koristimo ne bi li prepoznali laže li nam druga osoba dolazi od neverbalnih znakova.

KRATKE NOGE
U nekim psihološkim testovima bitno je saznati koliko je osoba bila iskrena u saopštavanju podataka o sebi. Jedan od pokazatelja je odgovor na pitanje , „Da li ste nekada slagali“. Odričan odgovor znači da sve ostale podatke moramo uzeti sa rezervom jer, teško da podstoji osoba koja nikada ni u jednoj prilici nije lagala. Pošto je laž tako česta, bilo bi dobro da se naoružate nekim znanjima u vezi nje.
Ne morate biti obdareni telepatskim sposobnostima da biste prepoznali kada neko govori neistinu, jer postoje određeni prilično pouzdani neverbalni znakovi koji ukazuju na laž bez obzira koliko je osoba koja pokušava da slaže u
tome uspešna.
GOVOR TELA: Većina poznatih autora iz oblasti neverbalne komunikacije kao što su Dezmond Moris, Pol Ekman, smatra da se laganje lakše otkriva po pokretima u donjem delu tela, (najmanje su pod svesnom kontrolom). Ljudi koji lažu ili zadržavaju Informaciju vrpoljiće se u stolicama naslanjajući se prvo na jednu pa na drugu stranu, prekrštaće često noge kao da žele da pobegnu iz situacije. Pokreti šaka, ruku i nogu, usmereni su ka sopstvenom telu. Na primer, kada pokazuje da je srećan, iznenađen ili tužan, ekspresija će biti ograničena na pokrete usana, za razliku od prirodne koja uključuje celo lice i telo. Kvantitet ispoljenih emocija, u pogledu pravovremenosti nastajanja, intenziteta i dužine trajanja, odstupa od normale. Ispoljavanje emocija je odloženo, traje duže nego što je normalno i iznenada se prekida. Takođe je poremećen odnos između verbalne i emocionalne ekspresije, one ne idu istovremeno, već nakon verbalne postoji kratka pauza. Lažljivci obično skrivaju dlanove, ne sede uspravno, izbegavaju kontakt očima i koriste se negativnom gestikulacijom,(diranje nosa ili ušiju) jer se, zbog laganja, osećaju loše.
KRETANJE OČIJU ZA VREME RAZGOVORA: Možda ste primetili da, kada nekoj osobi postavite pitanje, ona skreće pogled u drugom smeru. Istraživanja su pokazala da postoji veza između kretanja očiju dotične osobe sa onim o čemu u tom trenutku razmišlja. Postoji šest različitih pravaca u koje osoba može da gleda – gore desno, gore levo, srednje desno, srednje levo, dole desno i dole levo. Svaki od tih pravaca odražava ono o čemu osoba trenutno razmišlja. Ako osoba gleda gore levo znači da u tom trenutku konstruiše sliku u mozgu, dok gledanje gore desno znači da se priseća nečega. Tako, ako osoba s kojom razgovarate gleda gore levo dok vam nešto priča, verovatno u tom trenutku smišlja priču koju namerava da ispriča , što može da znači kako vas laže.
NEDOSLEDNOST U PRIČANJU: Ako imate priliku da s nekom osobom razgovarate o istoj temi više puta u različitim situacijama, najverovatnije ćete svaki put čuti promenjenu verziju događaja. Zaboraviće šta je tačno rekla, dodati nešto potpuno novo ili izostaviti nešto što je pre spomenula. Bez obzira na vrstu nedoslednostii, to je znak da osoba verovatno laže.
NERVOZA: Skoro svaka osoba koja laže oseća nervozu, iako ona može da bude više ili manje izražena, što zavisi od "profesionalnog iskustva" lažljivca. Ako želite da znate da li vas neko laže, posebno obratite pažnju na njegovo stanje i pokušajte da što više inisitirate na razgovoru o sumnjivoj temi kako bi ga što više unervozili. Neki od znakova nervoze su grickanje noktiju, nemir, znojenje, trljanje dlanova o nogu, lupkanje nogama i igranje sa stvarima koje nosi u džepu.
IZBEGAVANJE ODREĐENE TEME: Osoba koja želi nešto da sakrije verovatno će izbegavati spominjanje te teme i uporno skretati razgovor na nešto drugo. Pokušajte da razgovarate o bilo čemu što je povezano s temom bez direktnog spominjanja teme i obratite pažnju pokušava li osoba da promeni temu.
NEDOSTATAK SAMOUVERENOSTI: Albert Mehrabian, jedan od istraživača koji su proučavali kako se ljudi ponašaju kada prenose istinite poruke, a kako kada lažu, našao je da oni koji lažu manje govore, sporije govore i prave više grešaka u govoru. Lažov će koristiti vaše reči da odgovori na postavljeno pitanje. Ponekad može da izbegava "laganje" ne odgovarajući direktno, tj. izbegavaće odgovore umesto da opovrgne. Nekada će govoriti u monologu i bez zamenica. Osim ako je osoba specijalni agent koji je istreniran za laganje, nedostajaće joj malo sigurnosti i uverljivosti dok laže. Pričaće tišim tonom i biće manje siguran u ono što govori.

ZA BOLJI ODNOS MEĐU LJUDIMA
Neverbalna komunikacija nije tu samo da razotkrije lažova, možete je upotrebiti da poboljšate vaš odnos sa nekom osobom, evo nekih preporuka:
• Reagujte na nežnosti drugih ljudi. Mnogi ljudi imaju teškoća s dodirom ili zagrljajem. Ionako verovatno imate veće potrebe za zagrljajem nego što imate prilike da budete zagrljeni. Prema tome nemojte se opirati nego se prepustite.
• Pohvalite i zahvalite se kada vidite da vas druga osoba s pažnjom sluša i reaguje neverbalnim znakovima na vas. To će učiniti komunikaciju još prijatnijom za oboje.
• Koristite kontakt očima. Često ne gledamo druge ljude kada nam je neugodno ili kada govorimo o bolnim temama.
• Kada razgovarate s nekim koga volite, uhvatite tu osobu za ruke svojim rukama. To će poslati poruku da to što govorite ima za cilj povećanje bliskosti, pomoći će da druga osoba čuje ono što želite da joj kažete umesto da se oseti napadnuto i da se brani.
• Primećujte kakav efekt vaše reči imaju na drugu osobu. Čini li vam se da joj se pune ili prazne baterije? S vežbom će se vaša čula izoštriti i brzo ćete znati kakav efekt imate na druge.

Broj 120
U ovom broju

Melemi od kore drveta

Lekovi iz kuhinje

Homeopatski lekovi
Stop za komplikacije

Malokrvnost
Med vraća boju u obraze

Vrtoglavice
Ringišpil iz lavirinta