Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 134
aktuelno izdanje
Pogled skenera i ruka sveznalica
Vjera

Piše: Olivera Bogavac
Njoj kažu: Blago tebi, da si pametna, mogla bi da zaradiš milione!
Ona kaže da joj i sama pomisao takvog tipa izaziva neprijatnost, kao da joj se uz leđa penju nekakvi žmarci, kao da joj neka ruka stegne želudac. Da zaradi na tuđoj muci?! Da sazida kuću od tuđe patnje?! Nikad! Kaže da je dovoljno pametna i da solidno zarađuje od sopstvenog posla koji veze nema sa njenim neobičnim darom, da solidno zarađuju njen muž, visoki državni činovnik, njeni sinovi, takođe. Zbog njih, a u mladosti zbog roditelja, kao da se malo stidi dara koji je čini drugačijom. Zbog onih koji pate ne može a da ga ne ispolji.
Ali da počnemo od početka.
Na prezentaciji novog medicinskog aparata koji posle desetak minuta lakog pregleda daje više rezultata nego što je prosečnom čoveku potrebno i nego što prosečan lekar može da absolvira, vaša se novinarka prijavila kao dobrovoljac sigurna da je pretežno zdrava. Aparat nije bio baš tako siguran, pa je lekar koji njime rukuje uputio novinarku na dva-tri specijalistička pregleda. I dok je, s kiselim izrazom na licu, razmatrala novonastalu situaciju, pokušavajući da bude duhovita, neobična žena, jasnoplavih očiju i izrazito crvene kose, rekla je:

- Ne brinite, nije strašno, vi imate...
Usledio je "on line" izveštaj o stanju pojedinih organa. Taman kad se novinarka spremala da izrekne nešto sarkastično kao "ju ta nemojte kasti", žena je pomenula stare prelome o kojima sigurno nije mogla da zna, niti da ih vidi. Locirala ih je tačno tamo gde su bili a opisivala kao da stoji sa druge strane rentgen aparata. Kad je dodatno zažalila zbog dužine lečenja i dva-tri, tom prilikom, evidentno napravljena propusta, novinarka je ostala bez teksta što joj baš i nije običaj.

* Kako to znate?!
- Pa vidim - rekla je.

* Kako vidite, kao da sam providna?
- Ne, na tako. Ne vidim slike. Kad pogledam čoveka ja jednostavno znam. Kao da sam pregledala sve njegove rezultate, kao da... prosto, ne znam kako, ali znam! Nekad, kad nisam sasvim sigurna, pređem po čoveku ovom rukom...

Ispružila je dlan desne ruke, neobično ispucao sa tragovima krvarenja, kao da se na njemu razvija neko kožno oboljenje. Dlan koji sasvim odudara od njenog vrlo negovanog izgleda.
- Kad pređem tom rukom, bolesni, na mestu koje je obolelo, oseti iznenadnu toplotu, a ja na potiljku kao neku težinu. Ako je bolest baš ozbiljna, koža na dlanu mi pukne i krvari. U takvim situacijama težina koju inače osećam pretvara se u jaku glavobolju. Ali da se odmah razumemo. Ja ne lečim, niti mogu da lečim niti bih to pokušala. Ja samo "vidim" pa ljude pošaljem da se leče kod onih koji su za to kvalifikovani.

Zbog sposobnosti koju poseduje Vjera se ne vozi autobusima niti odlazi na mesta gde ima mnogo ljudi jer, vidi tuđe boljke, a nije sigurna da to nepoznatima treba da kaže, niti zna kako bi im rekla. Ponekad joj se i omakne pa je gledaju kao čudo ili kao ne baš sasvim prisebnu.
- Najgore je što posle tu tuđu, lošu energiju, ne mogu da izbacim iz sebe. Moram da hodam i to brzo, kao da nešto otresam. Kući dolazim smoždena i padam u težak san...

* Kako ste uopšte otkrili da možete to što možete?
- Imala sam trinaest-četrnaest godina. Krenuli smo na školsku ekskurziju u Celje. Bili smo gosti u porodicama dece iz tamošnje škole. Kad smo stigli, ja sam nekako znala koja će devojčica da me pozove, a onda i koga ima u kući, kako ta kuća izgleda, kakav je raspored prostorija, koju sobu su meni namenili, kakav je raspored nameštaja u toj sobi, čak i kakva je posteljina na krevetu. Pokazalo se da ni u čemu nisam "omanula"
Školskoj ekskurziji, prvom susretu sa sopstvenim vidovnjaštvom, prethodio je težak period u životu devojčice koju su tada znali pod pravim imenom, dobijenom po prelepom cvetu. Ležala je u skopskoj bolnici sa teškim opekotinama. Lekari su njene roditelje pripremali na najgore. Rekli su kako samo čudo može da je spase. I - čudo se dogodilo! Vratila se iz kliničke smrti. Majka je bila presrećna. Redovno je palila sveće i zahvaljivala Bogu što je uslišio njene molitve. Onda je ponovo počela da moli Boga da joj vrati ono dete od ranije, ali dete da ćuti.
- Došao nam je kum u goste. Pogledala sam ga i rekla: umreće kum. Majka me je isterala iz prostorije, izvinjavala se, pravdala me kako se još nisam oporavila...
Kad je, neposredno posle tog događaja, iznenadno za sve osim za devojčicu, kum zaista preminuo, majka je počela da joj gotovo preti. Nemoj da pričaš čak i ako stvarno vidiš, govorila je. Nemoj, nikad se nećeš udati. Kome treba takva žena?

* Vaš muž se ipak usudio? Čak i kad je znao da ništa, ama baš ništa ne može da vam sakrije?
- Zanimljivo, ali muža i sinove, čak i kad se trudim, ne mogu da vidim onako kako vidim nepoznate. Hoću da kažem da, što se malih tajni koje nisu za suprugu, odnosno za mamu tiče, bezbedni su. Mogu komotno da ih gaje.
Vjerin dar se ne ograničava samo na direktne susrete. Ona "vidi" i sa fotografije. Trudeći se da zadrži makar malo skepse, da sasvim ne podlegne fascinaciji, vaš novinar je pokazala dve fotografije. Na moje čuđenje Vjera ih gleda s naličja. Sa bele strane.
- Mogli ste da mi kažete da su to vaše ćerke. Ova starija, što ste pravili devet godina razlike među decom...
Nije bilo bega od fascinacije. O mladim ženama na slici, mojim kćerima, rekla je stvari za koje sam verovala da samo ja znam. Počevši od psihološkog profila jedne i druge, preko dečijih bolesti koje su prebolele, povreda, poslova kojima se bave...baš svega!

* Da li ste ikada pokušali da, nekim od naučnih metoda, razjasnite sve ovo što vam se događa?
- Ne znam kome bih se obratila. Jednom prilikom sam ležala u beogradskoj bolnica zbog nesnosnih glavobolja koje su me mučile. Između ostalih analiza uradili su mi i EEG moždanih talasa. Doktor je gledao, pa zvao neke kolege da gledaju, pa rekao nešto kao "ako je tačno ovo što vidim, iscepaću diplomu". Njemu sam ispričala šta i kako vidim. Nije poverovao ali je hteo da proveri. Doveo je u kolicima neku pacijentkinju. Ja sam je pogledala. On je izveo. Rekla sam mu šta sam "videla". Jedva se održao na nogama. Pokazao mi je posle njenu istoriju bolesti. Razlika između onog što sam ja rekla i ispisanog u kartonu bila je samo u jeziku. U kartonu je pisalo na latinskom.

Broj 134
Med uništava parazite

Prevencija i lečenje meksičkog gripa

Trešnja - lekovita kraljica proleća

Kulinarstvo - zdrave salate

Pobedite lenjost uz vežbe

Letnje crevne infekcije

Bagremov cvet smiruje