Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Pravi lekar je večiti početnik
Beli mantili o sebi i nama: prof. dr Radosav Dragojević, specijalista endokrinologije
Prof. dr Radosav Dragojević

Endokrinologija daje odgovore na najrasprostranjenije bolesti današnjice: aterosklerozu, dijabetes, kardiovaskularne probleme, gojaznost


PIŠE: Mateja Vučković

Bio je đak pešak. Svakodnevno je od kuće u selu Vitomirci na Kosovu i Metohiji prelazio, čas brzim, čas laganim hodom, osam kilometara do gimnazije u Peći. Toliko i u povratku. U redovnom pohađanju škole nisu uspeli da ga spreče ni britki vetrovi, ni hladne kiše, ni ledene mećave, ni užareni letnji dani. Prtio je snežne smetove, tabao poljske trave, uspevao da preskoči kaljuge i baruštine. Stigao je do cilja. Postao lekar, doktor, profesor, jedan od naših najboljih stručnjaka za endokrinologiju, međunarodno cenjeni poznavalac rada žljezda sa unutrašnjim lučenjem, autor mnogobrojnih stručnih knjiga, udžbenika i naučno-istraživačkih radova, pedagog koji nesebično, sva svoja znanja, s ljubavlju prenosi svojim studentima i mladim kolegama.
Profesor dr Radosav Dragojević, jedan od šestorice braće i jedan od braće sestre jedinice, svi s fakultetskim diplomama, dugogodišnji načelnik Klinike za endokrinologiju Vojno medicinske akademije u Beogradu, penzioner od pre nekoliko godina, i dalje ne miruje. Šeta, radi, istražuje. I leči! Iskonski odan svojoj profesiji i Hipokratovoj zakletvi, još se trudi da pronalazi najbolje lekove za svoje pacijente. Ponekad je to samo savet, ponekad velika boca šarenih pilula, a sve češće „na recept prepisuje“ – boravljenje u prirodi i duge šetnje žustrim hodom. Kaže da većina ljudi nije svesna koliko samo pola sata brzog hodanja pored reke, kroz šumu, parkom, bar tri puta nedeljno, mogu da budu korisni za čovekovo zdravlje.

- Fizička aktivnost, primenjena na pravi način, može da spreči pojavu i ublaži delovanje deset najčešćih bolesti savremenog čoveka – objašnjava prof. dr Dragojević. – To znači, može da spreči uzimanje najmanje deset lekova. Visok holesterol, trigliceridi, povišen krvni pritisak, šećer, osteoporoza..., pa čak i pojava malignih oboljenja mogli bi da se zaustave ili umanji njihovo širenje, samo kada bi ljudi malo više bili fizički aktivni. Jer, medicinski je dokazano da zbog nedovoljne fizičke aktivnosti, zbog koje ljudi često obolevaju od ateroskleroze, ti isti tri puta češće umiru od srca, nego oni koji su u dobroj fizičkoj kondiciji. Ili, dva i po puta više neko od malignih oboljenja, kod nedovoljno fizički aktivnih osoba, izaziva smrtan ishod, u odnosu na one koji redovno vežbaju, trče, voze bicikl ili se samo šetaju brzim hodom. Fizička aktivnost ne samo da pozitivno stimuliše sve metaboličke procese u ljudskom organizmu, već pojačava i imunitet.
Cenjeni profesor nije samo lekar na rečima, lekar koji deli savete drugima, a sam ih se ne pridržava. Naprotiv. Doktor Radosav Dragojević je lekar koji sve što savetuje svojim pacijentima, lično radi. Ne puši, ne pije, nije u grupi gojaznih, u veoma dobroj je fizičkoj kondiciji... Kako i ne bi, kada već decenijama, u stvari, oduvek, svoj dan, započinje – pešačenjem, dugom brzom šetnjom kroz šumu.

- Živim na četrnaestom spratu jednog od solitera kraj Voždovačke crkve u Beogradu – objašnjava. – Između mog stana i zgrade VMA, prostire se prelepa, raskošna Banjička šuma. U njoj živi preko 50 vrsta ptica, ima fazana... A samo je deset minuta, prevozom, udaljena od centra Beograda. Kako da joj odolim? Svakog jutra, čim ustanem, zna se – pravac šuma. Dok sam bio aktivan, kroz nju sam pešačio do posla i tuda se vraćao kući. Nijednog dana drukčije. Sada, kao penzioner, pola sata šetam kroz moju šumu brzim koracima. Tek posle toga nastavljam s drugim aktivnostima, sedam za kompjuter, čitam, pišem...
Posle prve godine studija medicine, profesor Dragojević je uzeo vojnu stipendiju. Skromni roditeljski prihodi nisu bili dovoljni za školovanje sedmoro dece. Ne kaje se zbog svoje odluke. Naprotiv, ponosan je i zahvalan VMA, jer je, radeći na njoj, završio specijalizaciju, subspecijalizaciju, magistraturu, dokotrat... I od sedamdesetih godina proteklog veka, pa sve do 2001. godine proveo na Klinici za endokrinologiju. Ispočetka kao mladi lekar specijalista a potom kao prvi čovek, stručnjak, načelnik.

Zahvalan je i svom ocu, koji je sugerisao sinu, da se opredeli za profesiju na koju nikakve promene političkih i stranačkih stavova neće moći da utiču. Medicina je medicina, ma ko vladao i rukovodio.
- Neizmerno sam zahvalan i mom profesoru Kičiću, koji je direktno uticao da se, prilikom opredeljivanja za specijalizaciju, odlučim za endokrinologiju, umesto za kardiologiju, o kojoj sam razmišljao – objašnjava profesor Dragojević. – Govorio mi je da moram na endokrinologiju, jer je to grana medicine kojoj pripada budućnost. Posebno, što je mene, osim praktičnog, veoma interesovao i istraživački rad. Tako je danas endokrinologija grana medicine u kojoj se sve može zameniti ili nadoknaditi – ako žlezde sa unutrašnjim lučenjem slabije rade, tu su farmakološki preparati koji će „dodati“ to što nedostaje. I suprotno, „smanjiti“ ako je nekih hormona previše. Može se i hirurški intervenisati.
Ističe profesor da endokrinologija daje odgovore na najvažnije i najrasprostranjenije zdravstvene probleme današnjice – aterosklerozu i umiranje od kardiovaskularnih bolesti, kao i na gojaznost. Jer , u suštini svih bolesti je endokrinološki problem tj. otežano lučenje insulina. Ta metabolička osnova je tačka vodilja za rešavanje problema.
- Tu suštinu smo mi na VMA uvideli još pre dvadesetak godina – objašnjava. – Izučavanjem endokrinologije, kao fundamentalne nauke, kojom može da se unapredi zdravlje stanovništva, bavili smo se temeljno. I moja doktorska disertacija je posvećena tome. Njena tema je bila „Uticaj fizičke aktivnosti umerenog intenziteta na procese ateroskleroze kod dijabetičara“.
Tako je, zahvaljujući profesoru Dragojeviću, VMA prva u nekadašnjoj Jugoslaviji formirala ambulantu za primenu fizičke aktivnosti, a sam profesor konstruisao novi uređaj za merenje fizičke kondicije.
Mnogo je stručnih i naučnih radova iz oblasti endokrinologije, koje je profesor Radosav Dragojević predstavio stručnjacima, domaćim i stranim, na seminarima i kongresima u zemlji i inostranstvu. Za neke je dobio i priznanja. To, međutim, od njega nije stvorilo umišljenog lekara. Ostao je jednostavan, iskonski posvećen struci, profesiji i ljudima koji od njega traže pomoć. Sledeći ideju svog profesora Kičića, koji ga je i direktno promovisao za svog naslednika, trudi se i da se oduži svom narodu. Taj trud se ogleda u tome što ne prestaje, iako je u penziji i sa punih sedam decenija života, da i dalje uči, istražuje i prati sve šta se iz oblasti endokrinologije događa u svetu. Kao i da sve nataloženo znanje punim srcem prenosi mlađim kolegama, trenutno, kao predavač i šef Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Foči, u Republici Srpskoj.
- Baviti se medicinom na pravi način je Sizifov posao – ističe profesor Dragojević. – To zahteva mnogo odricanja, a malo priznanja. Jedan lekar je u svojoj karijeri nekoliko puta – početnik, čega nema u drugim profesijama. Po diplomiranju, on je početnik – stažista. Posle toga, početnik opšte prakse, pa početnik – specijalizant, zatim početnik subspecijalizacije... Ako želi da se na pravi način bavi svojim poslom, odgovorno, celog radnog veka mora da uči, usavršava se. Jer, medicina je nauka koja se veoma brzo razvija, unapređuju se metodi lečenja, usavršava dijagnostika, razvija farmakologija... Nešto što je važilo juče, kroz deset godina je – zastarelo. Lekar mora da ostane đak celog svog radnog veka, ili, dokle god se bavi tom profesijom.

Lekar političara
Kao vrhunski stručnjak, profesor Dragojević je, svojevremno, bio u konzilijumu lekara koji su vodili računa o zdravlju predsednika Tita. Seća ga se kao neposlušnog pacijenta, kakvi su, uostalom, bili i mnogi drugi naši bivši i skorašnji političari visokog ranga, za čije su zdravstveno stanje bili zaduženi lekari VMA.
Lečio je naš sagovornik i strane državnike. Svi su isti – neposluši pacijenti. Jednostavno, ne žele mnogo da slušaju savete lekara, jer ne prihvataju činjenice da su – bolesni. Recimo, predsednik Tito je teško prihvatao ograničavanja, pogotovu ona koja su se odnosila na ishranu. Jer, voleo je da jede, a bio je težak dijabetičar.

Saveti
Ono što doktor Dragojević preporučuje svima, jeste aktivni životni stil tj. dovoljno kretanja. To znači, bar tri puta nedeljno po 20 minuta bavljenja nekim sportom ili fizičkim radom koji blago zamara organizam i dovodi do preznojavanja. Tako se najbolje održava kondicija.
I pravilna ishrana je veoma važna. Jedan od najvažnijih saveta je da se što manje ili uopšte ne konzumiraju slatkiši i tzv. brza hrana. Nasuprot ovome, trebalo bi da se poveća unos svežeg voća i povrća i da se vrati tradicionalnoj ishrani.
Osim ovoga, svako bi trebalo da poznaje porodičnu gensku osnovu i shodno tome da povede računa još dok je zdrav i na vreme se zaštiti od izazova, koji bi mogli da prouzrokuju bolest kojoj je genski naklonjen (da ne puši, ne pije, ne jede previše...)
S obzirom da su metaboličke bolesti dosta podmukle, svako bi posle navršenih 40 godina života, trebalo jednom godišnje da uradi kompletne laboratorijske analize, rentgenski snimi pluća, žene da idu na ginekološki pregled, provere krvni pritisak.... Sa ovakvim životnim stilom trebalo bi da se započne što ranije, jer, kako kaže dr Dragojević, „čovek u mladosti projektuje kakva će mu biti starost“.

Stres
Svaki stres se nepovoljno odražava na metabolizam i uslovljava promene metaboličkih procesa. Recimo, istraumirane osobe izložene su tri puta većem riziku da obole od ateroskleroze ili dijabetisa, nego ostale zdrave osobe. Poremećeni metabolizam negativno utiče na vitalnost, ubrzava starenje...

Biografija
Rođen je 12. maja 1937. godine u selu Poljance kod Srbice. Gimnaziju je završio u Peći, a medicinski fakultet u Beogradu. Posle prve godine studija uzima vojnu stipendiju i odmah po diplomiranju, zapošljava se kao vojni lekar. Specijalizalizaciju i subspecijalizaciju završava iz oblasti endokrinologije, magistrira i doktorira kao vojni lekar. Autor je udžbenika iz endokrinologije i preko 130 naučnih radova objavljenih kod nas i u inostranstvu u stručnim časopisima. Dugogodišnji član lekarskog konzilijuma koji je lečio predsednika Tita, predsednika Miloševića i mnoge druge domaće i strane državnike i političare. Iako u penziji od 2001. godine, i dalje je profesionalno angažovan. Šef je Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Foči. Oženjen je i ima sina.

Priroda
Obožava prirodu zato što smatra da kod nje nema obmane, da nju ništa ne može da pevari i da je ona jedina oblast u kojoj se čovek svodi na ono što je. U prirodi se oseća rasterećeno. Ona ga odmara i nadahnjuje. Posebno voli drveće, šume. Baš kao stari Sloveni, koji su drveće smatrali božanstvom, iako ateista, slaže se sa teorijom da čovek u druženju sa drvećem može da transformiše svoj život. Jer drveće, kao i cela priroda, umire, obnavlja se, rađa, daje plodove. I uvek umire – uspravno. To je sjajna poruka.

Broj 91
U ovom broju:

Zdravlje dece :
Ravni tabani do mora

Ekskluzivno: Recepti ruske
tradicionalne medicine

Mila Manojlović:
Sama vidam svoje rane

Darovi prirode:
U korenju britka snaga


Zeleni info

Čisti pluća
Verovali ili ne lepa perunika leči! Čaj od korena ove biljke pomaže u slučaju plućnih bolesti, ali i da smiri hronični kašalj.
* 1 kašiku usitnjenog korena perunike poparite sa 3 dl vrele vode, ostavite poklopljeno 10-15 minuta, procedite i pijte 3 puta dnevno po šoljicu posle obroka.
Pored toga u narodu se koren perunike daje bebama da ga grickaju kad im nuču zubi.

Gasi upale
Uobičajeno je da u listove blitve domaćice uvijaju sarmice, od njenih zelenih listova kuvaju čorbe, bare je kao prilog za ribu.., a manje je poznato da ova biljka ima i lekovite osobine. U narodnoj medicini listovi blitve koriste se za oblaganje rana i čireva, a čorbice se daju onima koji boluju od upale bešike i bubrega. Obarena blitva sa naseckanim belim lukom koristi se kao antibiotik, a ako se doda i peršun pospešuje izlučivanje mokraće i čisti krv.