Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 221
aktuelno izdanje
Med skida kilažu
Hibernacijska dijeta
Thinkstock

Med pomaže u skidanju kilograma i to tako što ga jedete pred spavanje!

Priča nije nova.

Plasirali su je Majk i Stjuart Mekins još 2006. godine, izazvavši pravu histeriju među debeljucama koje su se zatrčale na naizgled lagodnu dijetu, verujući da će kilogrami da se tope sami i to dok one spavaju.

Da je ovom načinu mršavljenja vreme samo dalo potvrdu, za naš časopis tvrdi dr Rodoljub Živadinović, apiterapeut i zagovornik ove dijete, ali uz `malu` ogradu: Samo uzimanje meda pred spavanje ne može da pomogne ako izostavimo napor. Hibernacijskom dijetom je, naime, predviđeno 15 minuta teškog fizičkog rada danju i to svakog drugog, maksimalno trećeg dana tokom držanja dijete.

- Taj fizički napor mora da bude veoma ozbiljan, toliko da dođe do oštećenja mišića - objašnjava dr Živadinović.

- U svakom teškom fizikalisanju poželjno je koristiti drugu grupu mišića, jer ona prethodna treba da se odmori tokom narednih nedelju dana, tokom kojih dolazi do repariranja oštećenja. Za to repariranje, odgovarajući hormoni razgrađuju masno tkivo stvarajući neophodnu energiju, a ako pre spavanja ne napunimo jetru fruktozom iz meda, onda se luči sasvim druga grupa hormona, koja smanjuje mišićnu masu.

Prema tome, mnogo je korisnije otići u krevet nego u teretanu. Naporno vežbanje u teretani troši isključivo ugljene hidrate, a ne masti. Masti se troše tek tokom oporavka, ako je on pravilno usmeren.

Tajna hibernacijske dijete, za koju je potreban minimalan, ali težak fizički napor i jedna kašičica meda uveče, prema rečima dr Živadinovića, leži u takozvanom fruktoznom paradoksu.

- Pošto se uveče pojede kašičica meda, fruktoza ulazi u jetru i kasnije se pretvara u glikogen, koji organizam može da pretvori u glukozu kad god mu bude potrebna. Međutim, pokazalo se da kada fruktoza uđe u jetru, ona, aktivacijom jednog enzima jetre, sa sobom “povuče” i veću količinu glukoze, tako da nema naglog skoka šećera u krvi, kao što je slučaj kod, recimo, šećera iz šećerne repe. To je nazvano fruktoznim paradoksom.

Tako fruktoza predstavlja faktor koji stabilizuje nivo glukoze u krvi, a ne podiže ga - kaže dr Živadinović i podseća da je to naučno dokazano.

Po tom istraživanju, kod bolesnika sa šećernom bolešću med izaziva veći rast glukoze u plazmi nakon 30 minuta nego kod unosa belog šećera (saharoze). Ali nakon 60, 120 i 180 minuta, taj rast je bio veći posle saharoze nego posle meda! Uz to, med izaziva veći porast insulina u krvi nego što to čini saharoza i nakon 30, i nakon 120 i nakon 180 minuta.

Fruktoza je prema rečima dr Živadinovića prirodni faktor koji u značajnoj meri kontroliše nivo glukoze u krvi, pa organizam ne mora da luči takozvane stresne hormone koji bi oslobađali, na imperativan način, glukozu u krv. Ti hormoni to onda rade degradacijom mišića da bi stvorili glukozu, a ne razgrađuju masno tkivo.

Masno tkivo se razgrađuje radi stvaranja goriva za repariranje oštećenih mišića, ali samo kada fruktoza odradi svoj posao, obavi regulaciju nivoa glukoze u krvi, kad nema potrebe za lučenjem stresnih hormona, već upravo onih drugih koji razgrađuju masno tkivo.

- Najupečatljiviji mi je primer jednog pčelara iz Aranđelovačke Banje, koji je smršao tridesetak kilograma za nekoliko meseci - kaže dr Živadinović.
- On je i inače mnogo pešačio svakog dana - i do 15 kilometara dnevno, ali kad je čuo za ovu dijetu počeo je samo da jede med u satu pre spavanja, sa pešačenjem je nastavio istim intenzitetom, i prezadovoljan je, jer je smršao postepeno.


Najbolji bagremov

Za hibernacijsku dijetu dr Živadinović preporučuje bagremov med, koji ima najveću količinu fruktoze u sebi, i najmanji glikemijski indeks, zbog čega daje najbolje rezultate.


Učinak u krvi

Redovno uzimanje meda tokom 15 dana snižava holesterol za 7odsto, lipoproteine niske gustine (LDL) za 1 odsto, C reaktivni protein za 7 odsto, homocistein za 6 odsto, nivo glukoze u plazmi za 6 odsto, dok lipoproteine visoke gustine (HDL) povećava za 2 odsto.

D.D.

Broj  221