Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 233
aktuelno izdanje
Verujem u dobrotu
Na čaju sa...Aleksandar Gatalica, pisac
Aleksandar Gatalica

Ovako govori Aleksandar Gatalica, dobitnik 25. književnog priznanja "Meša Selimović", koje "Večernje novosti" dodeljuju za roman godine. Naš sagovornik se za "Veliki rat" u izdanju "Mono i Manjane" prethodno okitio i NIN-ovom nagradom za roman 2012. i tako započeo 2013. godinu kao jedan od najuspešnijih i, sa 11 objavljenih knjiga, najplodnijih srpskih pisaca srednje generacije.

Prevodilac sa antičkog grčkog i muzički kritičar Gatalica je "Velikim ratom" pokazao je da mu je, kao i u životu, jednako važna velika bitka i sudbina malog čoveka.

Uprkos uspehu koji je doživeo pre ulaska u petu deceniju(rođen 1964.) u razgovoru za "Bilje i zdravlje" kaže da mu je najvažniji događaj u životu, bez svake sumnje, rođenje kćerke, da mu je porodica najtoplije utočište, a iskrenost najviša životna vrednost. Za naš časopis otkriva zašto i kad piše misli kroz muziku i koliko je teško istovremeno biti čovek Istoka i Zapada.

Tri vaše knjige -"Vek", "Nevidljivi" i "Veliki rat" čine trilogiju o minulom stoleću, koje, čini se, destruktivno deluje i na savremeno doba. U čemu je ta destruktivnost najočitija?
- Destruktivnost je najočiglednija u razvoju beskrupuloznih ideja. Nikad jedan zločinac ne može ubiti toliko ljudi koliko to može neko sa sumanutom idejom da čini nešto dobro. Takvih primera u 20. veku bilo je toliko da je to zastrašujuće. Možemo samo da se nadamo da u 21. stoleću neće biti tako, ali izgleda da je po sredi čudna situacija: ako isključimo ove ideje isključujemo i sve one pozitivne, sve ideale kojima bi moglo da se rukovodi društvo i pojedinac. A čovek bez ideala je samo prazna ljuštura. Kako naći tu ravnotežu - treba da odgovori vek pred nama.

Pišete o večnim temama: slavi, obmanama u istoriji, umetnosti. Kako na vas deluje sve izraženije slavoljublje i koje obmane ne možete da oprostite?
- Sve je to više smešno nego tužno, iako ume zaista da smeta. Ali, to je čovek i tako izgleda istorija. Niko od nas nije lišen ega. Ako, pak, govorimo o obmanama, onda mi najteže padaju one koje imaju višedecenijske posledice na sve nas. Zanimljivo je da što je obmana veća, ima više pobornika koji tvrde da je to nešto dobro i istorijski valjano.

Gde na raskršću Istoka i Zapada pripadate umetnički, a gde lično?
- Na obe strane, to je moja sreća i moja nesreća; to je sreća i nesreća sviju nas u Srbiji. Čitamo i pišemo latinicom i ćirilicom i ne znamo na kom pismu nešto čitamo dok se malo ne koncentrišemo. Ovo ima i svojih loših osobina. Kako bi Meša rekao i tamo smo i ovde; ni tamo, ni ovde.
0Kažete da ste sledbenik i dužnik naših velikih pisaca čije ste ime poneli kroz književne nagrade. Postoji li misao nekog od njih koja Vam je postala vodilja kroz život?
- Nisu me kroz život vodile pojedinačne misli velikana, već ono što su oni bili kao ljudi. Razmišljati o klasicima kao o nekakvim spomenicima nije od velike koristi. Mnogo je bolje učiti od Borislava Pekića kao od čoveka istorije i čoveka sadašnjosti.

Kako je danas biti pisac u Srbiji?
- Ne mnogo ugodno. Niko vas ne podržava, sve radite sami. Sete vas se samo kada se objektivi kamera okrenu ka vama. Utešno je što je književnost "najjeftinija" umetnost u postupku izrade, te bar ne moram da molim za kamen, boju, atelje ili nešto nalik tome.

Muzika je deo vašeg života. Koja vas klasična arija podigne, "ozdravi"?
- Muzika je umetnost koja direktno ulazi u čoveka, bez potrebnog predznanja, iako je reč o najkompleksnijoj umetnosti koja ima najviše veza s matematikom. Ipak, kada se dođe do nekog čarobnog zvučnog momenta on deluje kao mirisni dim kojem ne možemo da se odupremo.

Svirate li još harmoniku i uz koju se muziku opuštate sa poroducom i prijateljima?
- Slušamo klasiku, stari rok, popularnu američku muziku šezdesetih... Harmoniku, međutim, više ne sviram.

Šta smatrate svojim najvažnijim događajem u životu?
- Bez ikakve sumnje, rođenje moje ćerke.

Koji deo sveta je ostavio poseban utisak na vas i zašto?
- Kao u flimu "Praznik u Rimu" mogao bih početi sa:" Svaki grad na svoj način"... Ipak je Rim iznad svega: kombinacija starina, divnog vremena, pinija, čudesnih građevina, sve to na jednom mestu, uz divni italijanski jezik i još opuštene ljude. Šta bi čovek mogao više da poželi od jednog mesta?

Šta je na vrhu liste vaših životnih vrednosti?
- Uvek i jedino iskrenost.

Koje osobine najviše cenite kod drugih, a šta prezirete?
- Cenim iskrenost, pa čak i kada je neprijatna, prezirem neiskrenost, pa čak i kada je slatka.
0Šta ste potencirali prilikom vaspitanja ćerke, budući da stasava u vremenu "pomerenih" moralnih vrednosti?
- Pre svega iskrenost i pravdoljubivost, koje joj ne nedostaju ni danas kada je odrasla.

Jeste li optimista ili pesimista?
- Optimista bez ostatka.

Šta Vas bolje okrepi - čaj ili vino?
- Volim čaj, ali sam pre svega vinopija. Ne pijem mnogo, ali volim da pijem dobra vina. Raduje me što su srpska vina toliko napredovala za poslednjih nekoliko godina, tako da gotovo isključivo pijem njih. Omiljene su mi vinarije Spasić, Mačak i Radovanović

Šta prvo uočite na ženi, čime može da vas privuče?
- Obrazovanje i samopouzdanje. Uvek idu zajedno.

Kako zamišljate sebe za 20 godina?
- Ne mogu ni da zamislim...

Meša Selimović je govorio da je dobrota retka. Verujete li da dobro ipak, pobedi ?
- Tako sam naivan - i dalje mislim da se dobrotom može sve rešiti.

Šta smatrate literaturom za zdrave misli i duh?
- Onu koja će dirnuti čitaoca, koja će ga promeniti. Verujem u knjige posle kojih čitalac nije isti kao što je bio dotad.

U koje doba dana najradije pišete (romane)?
- Najradije pišem leti, kada je veoma toplo. Zimi, obično kažem, knjige prodajem, a leti ih pišem.
0Kako izgleda jedan običan dan u životu Aleksandra Gatalice?
- Veoma, veoma, zauzeto. Isplaniran mi je svaki minut, kao da sam predsednik Republike...

Utočište i podrška
Gde svestrani umetnik poput vas najradije pronalazi sebe?

- Moje najtoplije utičište je moja radna soba i moj radni sto. Ja i sam bežim u književnost koja je jedan drugi svet, ne obavezno bolji , ali svakako svet u kojem dobro treba i mora da trijumfuje, u kojem se mari za jednu suzu malog čoveka, u kojem se vidi nečiji poslednji dah i broji svaka pojedinačna patnja. Taj svet je nešto iceljujuće i za hiljade mojih čialaca.

U supruzi imate dobrog saveznika i veliku podršku?
- Uvek se kaže da iza svakog uspešnog čoveka stoji njegova žena, a kad je o piscima reč, to je posebno tako. Pogledajte samo koliko žene poput Ljiljane Pekić ili Mirjane Miočinović brinu o svojim muževima piscima i po dvadeset godina posle njihove smrti.


Danijela Kljajić

Broj 233
Fitoterapija
*Rtanj pun lekova za šećer
*Prirodno protiv holesterola
*Maslačak eliksir zdravlja
*Kopriva lekovita i kad žari

Mikotoksini
I džem kancerogen?

Naj-čistači:
glina
hlorofil
korijander

Poklon
Vikend u Vranjskoj Banji

Poznati o zdravlju:
Sandra Perović, novinar
Aleksandar Gatalica, književnik

Bolesti stomaka
Čir nema sezonu

Novo o gojaznosti
Bakterije kvare liniju