Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 246
aktuelno izdanje
Podrška bolja od brige
Thinkstock

On/ona uvek bdije nad detetom, strahuje da li je dobro obučeno, je li gladno ili žedno, da li mu hladno, prihvataju li ga drugovi, kako se prema njemu ophode u školi...Ovo je tipično ponašanje roditelja koji preteranu brigu za zdravlje i normalan razvoj svog potomka lako prenese na sve sfere detetovog života, pa vremenom ono smatra da i drugi odrasli oko njega, poput majke ili oca treba da budu usmereni samo na njegove potrebe. Da li je preterana roditeljska briga ozbiljna kočnica razvoja deteta i koje su njene posledice za "Bilje i zdravlje" otkriva psiholog Branka Tišma iz Beograda.

Blokada razvoja kapaciteta
- Sva ta pitanja u stilu "da li je nešto uradilo ili nije, da li mu nešto smeta ili nedostaje...", pokreću preterano brižne roditelje da se od najranijeg uzrasta mešaju u međusobne odnose deteta sa vršnjacima, sa starijom ili mlađom decom, sa odraslima koji su u kontaktu sa njima, bilo da je to porodica, prijatelji ili oni koji se profesionalno u odgovarajućim institucijama bave decom (vrtići, škole).Ovakvi roditelji preteranom brigom i preteranom pažnjom usmerenom na direktne potrebe deteta, prestaju da vode računa o uzrasnim potrebama deteta, pa njihova briga uvek ostaje na mlađem nivou razvojnih sposobnosti deteta. Na taj način dete je sprečeno - blokirano u punom razvoju svojih kapaciteta, pa odrasta u uverenju da sve treba da dobije onog trenutka kad je i zaželelo - kaže naša sagovornica.
Ona podseća da je jako važan proces socijalizacije: socijalne veštine koje u tom uzrastu treba da se razviju ostaju neizgrađene, preskoči se jedna psihološki značajna stepenica u građenju socijalnih odnosa sa drugim ljudima, pa ta deca postaju malo nestrpljiva, malo razdražljiva, ako nije sve kako očekuju.
- Posledice preterane roditeljske brižnosti postaju više nego očigledne kada dete pođe u školu. Dešava se da roditelj brine o detetu kao da mu je još dve ili tri godine, a dete je već u punom procvatu razvoja različitih kapaciteta: intelektualnih, emotivnih, socijalnih, motirnih. Pa često imamo slučaj da roditelj i dalje više brine je li dete dovoljno jelo u školi, nego ima li prvu simpatiju ili kako ga je prihvatila nova sredina ili razred - objašnjava Branka Tišma.
Kako je to period burnog razvoja, naša sagovornica kaže da je neophodna čvrsta i jasna podrška roditelja koji ukoliko brigu usmeravaju u pogrešnu stranu, samo odmažu detetu.
- Potrebe deteta su na većem nivou nego što je roditelj spreman da prepozna, pa uvek iznova "sapliće" i sebe i dete. Kod takvih roditelja često se oseća nezadovoljstvo, jer smatraju da su toliko mnogo uložili, toliko mnogo se daju i po ceo dan nešto rade za dete i umesto deteta, a zapravo nemaju povratnu humanu ljudsku informaciju bliskosti sa svojim detetom i sa drugim ljudima. Oni i sami uviđaju da se njihovo dete ne snalazi, ali ne nalaze načina da to reše. Pa dolaze u školu da intervenišu da neko uradi ovo ili ono...Dešava se da čak i sami žele da uđu u odeljenje, probaju da se mešaju da uređuju i raspoređuju socijalne odnose.

Pratiti i slušati dete
Na pitanje šta savetuje roditeljima, kako da povuku granicu između optimalne i preterane brige, Tišma kaže:
- Slušati decu, ne pratiti samo sebe i svoju zamisao šta hoćemo od dece i šta želimo da im pružimo. Često im pružamo ono što im ne treba, bilo da je to zaštita, garderoba, vrednosni sistemi. Treba slušati njih, jer neposredno uvek kažu šta žele, koji imaju problem. Ne jasno i otvoreno, ali nam to pokazuju na različite načine. Zato pratite svoje dete među vršnjacima, u školi, čujte kad vam drugi nešto govore, jer jasnije vide neke stvari. Treba reagovati, osluškivati detetove potrebe, otkriti koje su njegove granice, sposobnosti...Zato moramo da stalno razvijamo odnos sa detetom kroz razgovore, zajedničke aktivnosti, kako u kući, tako i izvan nje, ali ne mi pored deteta, ne dete u prostoru sa nama, nego mi i dete u različitim aktivnostima. Brisanje prašine, pravljenje palačinki, sjajne su stvari, pa čak i ako nešto pogreši, ne praviti "dramu", već pokušati zajedno da ispravite, da tražite nove "varijante", jer se, zapravo, dete na taj način priprema za teže životne zadatke koji dolaze. Pružite im podršku, ne radite umesto dece i za njih, nego im pomognite da razviju samostalnost i odgovornost.

Borci" u prednosti
Deca koja imaju jasne zahteve i granice, koja se za većinu stvari bore, zapravo bolje prolaze u životu, jer su pripremljeniji za život. Preterano zaštićena deca, zapravo su zaštićena i od razvoja svojih kapaciteta i od šanse da otkrivaju različite, drugačije mogućnosti u međuljudskim odnosima. Upošte, preteranom brigom i zaštitom, decu sputavamo u razvoju, a naša uloga nije da radimo umesto njih, nego da ih pripremamo za život. Ne da ih štitimo od života i od problema koji mogu da nastanu u životu, nego da ih pripremimo da umeju da izlaze na kraj sa problemima - ističe Branka Tišma.

Negovanje brižnosti
Preteranu brigu roditelji neretko iz detitnjstva prenesu i u odraslo doba svojih potomaka, pa će majka sinu i u 30. godini reći: "Obuci se, hladno je", "Jesi li gladan?" Dešava se da se u "prelomnim" periodima (oko 7. godine, u doba puberteta i oko 18. ili 19. godine), dete otrgne od te preterane brige i na svaki način se bori za svoju samostalnost. U nekim porodicama brižnost se "neguje" iz generacije u generaciju, u drugima, sa više dece, brižnost može biti fokusirana samo na jedno dete, koje je nežnije, osetljivije, dete koje roditelj proceni kao slabije - objašnjava Branka Tišma.

Danijela Kljajić

Broj 246
Poznati o zdravlju
Vera Čukić, glumica
Jelena Tomašević, pevačica

Ishrana i zdravlje
Za i protiv proteinskih dijeta

Lečenje biljem
Zeleni info
Dunja leči promuklost

Metabolizam i varenje
Slatki koren za miran stomak

Semenke lubenice
Čuvaju srce i jačaju mišiće

Bamija
Melem za stomak i kožu

Upala desni
Pet biljaka protiv krvarenja