Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 260
aktuelno izdanje
Kretanje je suština života
Foto: Iz ličnog albuma Tanje Petrović

Za Tanju Petrović sa sigurnošću se može reći da je sportska legenda. Ova poznata karatistkinja većini je poznata kao uspešna sportistkinja koja je devedesetih godina kada je malo toga "sijalo" i slalo pozitivne signale iz Srbije, donosila sa svetskih prvenstava zlatne medalje. Tanja Petrović osvojila je dve medalje na svetskom prvenstvu – zlato 2001. i bronzu 1992,bila prvakinja Balkana, Japana, Amerike i 27 puta državna prvakinja. Među prvima je razbila dotadašnji stereotip o ženama sportistima koje su posvećene samo profesionalnim uspesima. Zbog toga je 1996. proglašena je za "Ženu godine"(nagrada koju je dodeljivala Skupština grada Beograda i modna agencija "Zmaj").
Tanja je karate - drevnu japansku borilačku veštinu počela da trenira u 11 godini, 1978. godine kada ovaj sport nije bio toliko afirmisan kao danas. U detinjstvu je veći deo dana provodila napolju sa društvom, igrajući se, penjući po drveću, vozeći bicikl. Jednog dana, sasvim slučajno, videla je kroz prozor jedne sale - karate trening. Ispostaviće se da je taj prvi, snažni utisak koji su na nju ostavili karatisti - sudbinski. Kaže da su je tada najviše impresionirali snažni, odsečni pokreti koje je videla i povici koje su se čuli iz sale. Od tog dana, sve je već sportska istorija naše zemlje. Prestala je da se takmiči pre više od decenije i posvetila se radu sa decom koju uspešno trenira već 17 godina u sopstvenom karate klubu "Nippon". Tanjina porodica su 16 - godišnja ćerka Tara, 11 - godišnji sin Mateja, mama i brat. Uporedo uz uspešnu sportsku karijeru, završila je pravni fakultet.
* Ko je zapravo Tanja Petrović?
- Tanja Petrović. Neki me vide kao ženu "nežnog ratnika", borca, samuraja, takmičara. Naravno, uz ovu Tanju ide obavezno i druga Tanja, žena kao i svaka druga. Te dve Tanje sam ustvari ja, i jedna bez druge ne mogu.
* Kao osvedočenom sportisti i uglednom treneru jesu li vam zdrave životne navike opredeljenje, ili ste jednostavno tako "naštelovani"?
- Jednostavno sam tako naštelovana, jer da radim drugačije ne bih bila to što jesam. Nisam počela da se bavim sportom da bih imala dobru liniju, zategnute mišiće i da bi se takmičila. Sport je bio samo logičan pravac u mom životu, jer sam od detinjstva slobodno vreme provodila u pokretu i raznim aktivnostima, roditelji su ponekad morali da me vuku za ruku da bih ušla u kuću. Kod nas, u vreme kada sam počinjala da se takmičim, nije bio običaj da vas neko savetuje o vitaminima koje treba da pijete, kako da se hranite, koliko i kako da odmarate. Zdrave životne navike sam stekla kod kuće, gde se jela kuvana hrana i znao se svaki drugi red koji je bitan za očuvanje zdravlja i kvaliteta života.
* Koliko sada trenirate i kako?
- Treniram svaki dan. Uglavnom ujutro trčim od 5 do 10 kilometara, jer trčanje po šumi najviše volim. Obično kombinujem uz to skokove i preskakanje prepreka, udaranje u drvo, izvodim kate, imam deonice koje brzo trčim. I ne volim da slušam muziku dok treniram. Apsolutno mi ne treba nijedna sprava u teretani, jer sve mogu da uradim sa sopstvenim telom. Potpuno sam usvojila stav našeg čuvenog maratonca Franje Mihalića koji je rekao da je život dok se krećeš. On sada ima 94 godine i primer je koliko trčanje održava telo i psihu vitalnim. Tako da za mene živeti znači kretati se.
* Kako se osećate posle treninga?
- Pročišćeno i zdravo prazna, spremna za nova iskustva i znanja. Teško je takav ući u trening, ali je zato jako lako izaći u tom stanju.
* Kada sednete za trpezu šta najradije volite da pojedete?
- Od kada sam otkrila Japan, to je suši koji mi je postao omiljena hrana. Uopšte volim japansku kuhinju, koja po mom iskustvu na organizam deluje tako kao kada kod nas ljudi poste četrdeset dana. Nisam ljubitelj mesa, iako ga jedem povremeno, više volim pirinač i povrće.
* A pica, pljeskavica, pecivo, slane grickalice, gazirana pića i čokolada?
- Iskreno nisam ljubitelj, a nisu ni moja deca. Mi nemamo naviku da kupujemo takve namirnice, naročito slatkiše i gazirane sokove. Tako je bilo u kući mojih roditelja, pa i u mojoj. To ne znači da nikada ne jedemo slatko, već povremeno, ali zaista to retko kupujemo.
* Da li umete da umesite hleb, savijete sarmu, skuvate dobar pasulj za više dana...?
- Znam da kuvam i spremala sam razna jela, ali smo uglavnom naginjali ka italijanskoj kuhinji. Od kada se rodio Mateja imamo našu dragu Zozu, ženu koja vodi računa da redovno imamo kuvane obroke.
* Na šta prvo pomislite kad neko pomene alternativnu medicinu?
- Nemam odmah asocijaciju, jer je nikada ozbiljno nisam primenjivala. Na primer, za sebe znam da uspevam da se izlečim svojom voljom. Sve ide iz glave, odnosno iz mentalnog sklopa čoveka. Tako da ako je to alternativna medicina, to je onda super stvar i ja sam na toj strani. Veoma dobro poznajem sebe iznutra, jer baveći se 35 godina borbama u karateu naučila sam da procenjujem ljude i predviđam radnje, tako sam naučila da posmatram i sebe.
* Šta može da vas iznervira?
- Lenjost i bezobrazluk. Deca u mom klubu ne koriste izraze "ekstra", "vrh", a naročito ne "ne mogu", "neću" i "smor mi je". Kod nas u klubu važi pravilo ili moraš ili hoćeš. Naravno, bolje je kada hoćeš.
* Tajna dugotrajne partnerske ljubavi po vašem mišljenju bi mogla da bude...?
- Srećni su oni koji pronađu srodnu dušu, samo oni koji su po duši isti mogu da dočekaju i starost zajedno. Zato treba tražiti, jer ko traži taj i nađe, ne treba se zatvarati u sebe, već ostati radoznao.
* Da li ste "podlegli" ulepšavanju hijaluronskim filerima i botoksom?
- Za mene su svakodnevna nega i ljubav prema sebi najvažniji. Lepota je zaista ogledalo našeg unutrašnjeg bića. Najdublje bore i opuštene mišiće lica imaju ljudi koji su tužni ili nezadovoljni, a s druge strane, oni koji su vedri, vole život i radoznali su, stalno u pokretu, po pravilu su mladoliki. Telo je ništa drugo nego posuda duše. Ono što u nju sipate, čini je takvom kakva jeste.
* Šta vas raduje?
- Kada imam slobodnog vremena samo za sebe volim da ležim u krevetu i čitam. Posebno me raduju, kako mi to kažemo, misije sa svojom decom. Recimo jedana od njih je da idemo da obilazimo manastire na Kosovu i Metohiji, pri tome svako jutro vežbamo. Jednom smo smislili plan da na putu od Beograda do Beča posetimo sve zoološke vrtove, ili, na primer, ceo Budim smo obišli na rolerima, a Peštu biciklom.
* Šta priželjkujete?
- Sve svoje snove i ideje ostvarim. Ne znam da li mogu bolje od toga da živim, verovatno da mogu, ali i ovako sam zadovoljna. Tako da neka bude kao i do sada.

KAKO ZAPOČETI DAN
Na pitanje da nam da savet kojim laganim vežbama bi mogli da održavamo telo u dobroj formi Tanja kaže da su to definitivno vežbe istezanja. One mogu da se urade još u krevetu, laganim privlačenjem kolena ka grudima, čime se istežu mišići donjeg dela leđa, zatim da se kolena obaraju u jednu stranu, a ruke u drugu - za pokretljivost kičmenog stuba. Preporučuje da se uradi i sveća, zatim noge prebace preko glave, a posle toga okrenete se ležeći na stomaku i istežete trbušne mišiće izdižući gornji deo tela na ruke. Po ustajanju obavezno je istezanje ruku iznad glave. Tanja napominje da je podjednako bitno da se one izvode uz otvoren prozor da bi bilo što više kiseonika i da se dan obavezno započinje čašom vode. Uz to savet je da u kući imate vratilo i da svaki trenutak koristite da visite držeći se za njega.

PRIVLAČAN SVAKI SPORT
- Sport me je uvek motivisao da iz sebe izvlačim maksimum – kaže Tanja Petrović. Igrala sam čak i ženski fudbal za školu, a u to vreme je postojao samo jedan ženski fudbalski klub koji se zvao "Sloga" iz Zemuna. Tih godina je bila katastrofa da žensko igra fudbal, a danas je to najpopularniji sport u Kanadi i Americi, pa i kod nas, naročito u Nišu gde je kolevka našeg ženskog fudbala.
Ipak, Tanjin fokus je ostao karate za koji kaže da ne jača samo telo već i psihu, jer podiže samopouzdanje, disciplinu, i volju. Jedno vreme je trenirala atletiku i tenis, takmičila se u mauntibajkingu, ali se oprobala i u ekstremnim sportovima – skakanju padobranom iz aviona, bandži džampom...Osim toga odlično skija, vozi snoubord, jedri na dasci...

MAMINIM STOPAMA
Tanjini ćerka i sin treniraju karate već godinama, s tim da je starija Tara ostvarila zapažene takmičarske rezultate. Kao i mama, osim karatea još kao mali Tara i Mateja suočili su se sa izazovima koje neki ne dožive nikada. Tara je sa devet i po godina skakala iz aviona padobranom, a Mateja sa šest i po probao je bandži džamp skok. Naravno, oba skoka su bila pod kontrolom odraslih, jer je Tara skakala sa iskusnim padobrancem, a Mateja sa mamom.

Ivana Kovačić

Broj 260
Poznati o zdravlju
Slobodan Ćustić, glumac
Tanja Petrović, karatistkinja

Fitoterapija
Terapija raka
Da se lek bolje podnese

Prolećni umor
Vratite energiju i polet

Sremuš
I meda zna šta je dobro

Aktuelno
Ultrazvučna kavitacija
Opasna ili ne?

Alternativa

Judino uvo
Pečurka sa grane pravi čuda

Čišćenje jetre
Da vam telo radi kao sat
Ozdravljenje po Lori Fontinoj
I ožiljci se uklanjaju mislima
Vantelesna oplodnja
Pomažu i hrana i akupunktura

Zdravlje
Bazedovljeva bolest
Kad telo ubrza ritam

Rak prostate i bešike
Pratite signale tela!