Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
Broj 146
aktuelno izdanje
Ne mogu bez plesa
Branka Pujić

Piše:T. Marković

Tačno 19 godina beogradska pozorišna publika morala je da čeka na novo izvođenje drame „Mačka na usijanom limenom krovu“ Tenesi Vilijamsa. Univerzalna priča o ljubavi, porodičnim odnosima, posrnuću i pobedi pravih vrednosti, inspirisala je Ivanu Vujić da u Madlenianumu okupi sjajnu ekipu, a među njima i poznatu glumicu Branku Pujić, u poslednje vreme itekako prisutnu i na malim ekranima. Posle uloga u serijama „Ranjeni orao“ i „Stižu dolari“, Branka Pujić igra i u novoj ekranizaciji po romanu Mir Jam „Greh njene mame“, a gledaćemo je i u serijama „Zaustavi vreme“ i „Zauvek mlad“. Međutim, uloga Mej u „Mački“ za nju je bila poseban izazov, ne samo zbog sjajnog komada i izražajnosti likova, već i činjenice da na „daskama koje život znače“ nije igrala godinu i po dana.
- Igrati Mej bio je zaista veliki izazov. Nismo pravili ni strogo pozitivne, ni strogo negativne likove, već su svi predstavljeni kao ljudi, sa vrlinama i manama. Takva je i moja Mej, koja iz dobre namere, iako dosadna i ponekad naporna, želi da svi budu dobro, obožava porodicu i muža, opsednuta je decom. U toj želji da njenoj porodici bude dobro, kao lavica se bori za parče tog imanja. Ona je „generalica“, a deca su njena armija, njena odlikovanja, aduti kojima manipuliše. Za razliku od filma u kome je gotovo karikatura, žena - monstrum, moja Mej je ublažena. Dala sam joj neku finu sočnost koja je opravdava u njenim stremljenjima.

* U jednom trenutku su se snimanja TV serija poklopila sa pripremama „Mačke“, predavanjima na FDU. Kako ste sve te profesionalne obaveze uklapali sa ulogom supruge i majke?
- Podrška porodice mi je tu neophodna. Mnogo znači što smo Dragan i ja u istom poslu, a Anđela je glumačko dete, čak se i sama oprobala u glumi, pa oboje shvataju koliko je to predavdanje važno, čak i u trenucima kada je porodica možda uskraćena. Nekad mi se dešavalo da dođem kući samo da prespavam. Međutim i tu je ravnoteža bitna. Mnogo volim da radim, ali umem i da uživam, bilo u prirodi, hrani, odmoru, putovanjima. Imam sistem nagrade kad radim, znam da me na kraju čeka nešto lepo i to me raduje. Imam jak tempo, ali nisam radoholik.

* Kako izgleda jedan „običan“ dan Branke Pujić?
- Kad imam obaveze na fakultetu ustajem oko pola osam kako bih se pripremila za taj dan. Pre podne sam na FDU. Tokom dana se obaveze smenjuju, bilo da je reč o snimanju radio drama, televizijskih serija, probama. U Osnovnoj školi „Lazar Savatić“ imam glumački studio koji će uskoro da počne opet da radi. Rad sa decom me ispunjava, zaista ga volim, čak sam pre glume i studirala školsku psihologiju. Tu su i kućne obaveze i ples. Nekad mi je radni dan takav da bi trebalo da se kloniram kako bih mogla sve da završim.

* Išli ste u baletsku školu, na FDU ste docent na predmetu Igra, radili ste koreografije za dve predstave u Zvezdara teatru, igrate tango, salsu. Šta Vam znači ples?
- Ne mogu da živim bez plesa. U Baletskoj školi “Lujo Davičo” sam dobila klasično baletsko obrazovanje. Išla sam i na moderni balet, pa savremeni ples. Putovala sam u Argentinu, u Buenos Aires, da usavršim tango. Idem na salsu. Plešem i na fakultetu, to mi je posao. Uživam da plešem, to mi je najlepša zabava, mislim da igrajući doživim katarzu. Dan mi je kompletno ispunjen i savršen ako se veče završi plesom. Kod kuće smo opremili prostor za vežbu, gde uz sprave imamo i ogledala i šipke, kao mali baletski studio u kome mogu da vežbam. Ples se i koristi u terapeutske svrhe, za mene je to najbolja terapija, način da se izborim sa stresom.

* Vodite li računa o zdravom životu i da li pazite na ishranu?
- Ujutru obično popijem šejk od vanile, ili jagode, daje mi energiju. Dan počinjem uz neko voće, najčešće jabuke koje mnogo volim. Obično ručam u neko uobičajeno vreme, a pokušavam da večeram do osam uveče, iako me nekad u toj satnici poremete obaveze. Kod kuće smo svi veliki gurmani, volimo da jedemo, pa se trudim da sve što spremim bude i zdravo i ukusno, da se hrana što manje termički obrađuje, da nema zaprške. Koliko god mogu zaobilazim tri “bele smrti” – brašno, šećer i so. Otac mi je pčelar, snabdeva nas medom koji koristim kad nešto želim da zasladim.

* Imate li vremena za sport?
- Zbog obaveza smo u kući napravili manju salu za vežbe, kako bismo se, kad imamo vremena, posvetili sportu i fizičkoj aktivnosti. Dragan vežba svaki dan, ja nemam ništa ustaljeno i organizovano. Obično kombinujem trening i igru.
Uz Dunav vozim bicikl. Volim i da pešačim, puno šetam i mislim da mi i to uz ples pomaže da održim liniju. Mnogo volim šetnju, čak me u tome ni kiša ne sprečava. Potez od Gardoša, gde živimo, do Ušća, ili do Keja je božanstven za to.

* Kako ste doživeli uloge u tv serijama „Ranjeni orao“ i „Greh njene mame“, povratak u tridesete godine prošlog veka, u vreme nekih drugačijih vrednosti? Da li je i tu, kao u „Mački“, najvažnija ljubav?
- Ljubav je za mene uvek bila zvezda vodilja, fenomen, velika pokretačka snaga, bilo da je usmerena ka deci, mužu, porodici, prijateljima, poslu, prirodi, naciji. Veoma je važno da negujemo ljubav, jer ćemo bez nje da se pretvorimo u ogorčene i cinične osobe. A to je poslednje što bih volela da mi se desi. Dokle god imamo ljubav u sebi, imamo i unutrašnju lepotu kojom naše celo biće zrači. Ljubav je ključna i u borbi za zdravlje, za život. Razbolimo se od nedostatka ljubavi, bilo da je ne dajemo dovoljno, ili da je ne dobijamo. To je najvažniji eliksir života, koji moramo da negujemo.

* Da li ste zadovoljni dosadašnjim uspesima u karijeri i postoji li uloga kojoj se rado vraćate?
- U odnosu na to koliko sam mogla da uradim, mislim da sam se do sada samo delom ostvarila. Sada uz životnu osećam i glumačku zrelost, slobodu da mogu da se izrazim kao glumica, spremna sam da odigram neke prave uloge. Ovo je pravi trenutak za neke ozbiljne pozorišne i filmske uloge. Blanš Diboa iz „Tramvaja zvanog želja“ je uloga koju zaista volim da igram, od akademije do pozorišta. Sada bih volela da se oprobam u izvođenju dela Čehova, ili Dostojevskog i to ne samo kao junakinja, već i kao junak. Bio bi veliki izazov igrati muškarca. Međutim, životna uloga, uloga majke i supruge mi je najvažnija.


RUČAK I PORODICA
- Nama je ručak svetinja. Nije reč samo o obroku, već o trenutku kada smo zajedno, kad se okupimo kao porodica, pričamo. U vreme kad sam imala puno obaveza oko proba u Madlenianumu, kad nisam stizala da kuvam svakodnevno, išli smo na ručkove i znali smo da su to za nas dragoceni momenti. Inače omiljeni ručak koji često rado jedemo su domaća supa i rinflajš, kuvana teletina sa povrćem i sremačkim sosom.


MED, MASAŽA I SAUNA
* Koji je Vaš recept za lepotu?
- Iako sam zahvalna dobroj genetici, vodim računa o sebi. Idem redovno kod kozmetičara na tretmane, trudim se da jednom nedeljno odem na masažu. To me potpuno relaksira. U periodu kada sam, uz svakodnevne obaveze, imala dva puta dnevno probe za „Mačku“ , išla sam redovno da se izmasiram, posle čega bih se osetila kao nova. Kod kuće smo napravili saunu, u koju slabije idem leti, ali kad zahladi praktikujem je jednom nedeljno. To je izvaredna detoksikacija celog tela. Maska od meda je nešto što volim da koristim. Namažem livadski med i pustim da odstoji. On hrani kožu, čini je mekšom.

ODNOS SA ĆERKOM
- Majčinstvo mnogo toga promeni u životu. Davajući život, donevši ga na svet, upravo sam ja dobila. Zahvaljujući majčinstvu sam se puno promenila. Toliko toga sam uz Anđelu naučila, i dalje učim i mislim da ću i dalje učiti, jer je ona potpuno nadrasla Dragana i mene. Kvalitet mog života je mnogo bolji uz nju. Imamo neverovatno dobru vezu, bez obzira na njen buran tinejdžerski period i sve što on donosi. Razmišljajući o našem odnosu shvatila sam da je to istovremeno i najlepša veza koju sam uspela da ostvarim, a ona me je stalno navodila da se preispitujem i trudim da budem što bolja. Iako nisam klasična majka nekada previše brinem. Onda me ona umiri, a imam beskrajno poverenje u nju.

Broj 146
Homeopatijom protiv gripa
Osećanje bira lek

Na čaju sa Toni Liversejdž
Čuvam Andrićeva pisma

Kako do skladnije figure?

Prošireni kapilari
Ne samo esteski problem

Pazi da se ne lupiš po glavi!

Aloja - pustinjska fontana mladosti

Jela od cvekle
Crvenim razoružajte viruse

Oštećenja sluha
Da te bolje čujem

Odnosi roditelja i dece
Beg u prijateljstvo