Da li ste zainteresovani za pretplatu na kompletno izdanje "Bilja i zdravlja" u elektronskom obliku?
Da, svakako
Zavisi od uslova pretplate
Ne
San o krilu umesto ruke
Na čaju sa glumicom Vjerom Mujović
Vjera Mujović

Piše K. Kubiček

Iako Vjera Mujović ima trideset i neku (nije baš džentlmenski ulaziti u detalje) već je odigrala četrdesetak uloga u pozorištu, nešto manje na velikom i malom ekranu, napisla dve knjige, snimila isto toliko kompakt diskova, prevodila i uradila jednu dramatizaciju. Ali i živela život punim plućima. A, odgovor na pitanje kako je sve to uspela da postigne došao je sam po sebi dok smo se dogovarali za ovaj razgovor. Oko desetog januara je nekoliko dana provela u Dubaiju, doletela u Beograd da odigra predstavu u Narodnom pozorištu, sutradan je putovala u Niš, dan posle opet nekud...
Kad smo se na jedvite jade udenuli u Vjerin "raspored časova" pred nama se u klubu Narodnog na četvrtom spratu našla glumica, odvena u jarko crvenu haljinu koja je otkrivala krhki stas (što se ne bi očekivalo za ćerku Crnogorca i Ličanke) i krupnih očiju. Po malo se vajkala na životni tempo koji gazi. Istini za volju nije ni za revolucionarne tri osmice ali žali što u svakodnevnoj potrošačkoj groznici i jurnjavi za novcem imamo sve manje vremena za druženje sa prijateljima, dobru knjigu ili pozorišnu predstavu.

- I otac i majka su pedijatri tako da su me u najranijem detinjstvu naučili da redovno perem ruke, imam svoju čašu... - seća se Vjera. - Bilo je to donekle varikirano detinjstvo ali nisam živela pod staklenim zvonom. Družila sam se sa vršnjacima i išla u vrtić. Roditelji su, jednostavno, znali da se imunitet stiče do treće godine i tako su se i ponašali. Te navike sam zadržala i kasnije pa sam se zapanjila kad sam videla da moji prijatelji u Francuskoj ne insistiraju da im deca peru ruke pre jela. Posle toga sa tim istim prijateljima odem u Maroko i samo se ja otrujem hranom. A njima - ništa!
Priča Vjera da je od majke koja se, za razliku od oca, interesovala i za narodnu i za alternativnu medicinu naučila po nešto o tim načinima lečenja. Smatra da oni u najvećem broju slučajeva mogu da pomognu u preventivi ali da bez klasične medicine, ipak, ne može da se pobedi bolest.
- Istini za volju klasična medicina leči bolest a ne bolesnika tako da delim mišljenje onih koji smatraju da je za zdravlje izuzetno važno stanje duha. Zbog toga bih onu Juvenalovu "mens sana in corpore sano" pre prevela sa "uz zdrav duh i telo je zdravo".

A za zdrav duh, kaže glumica, između ostalog je veoma važan i zdrav san. Zbog toga spava na krevetu bez metalnih delova (samo drveni ram i dušek bez žičanog jezgra), uvek u pravcima istok-zapad ili sever-jug i što dalje od električnih aparata i njihovog magnetnog polja. Tim "pupkom sveta" koji "obdržava" spavanje i san bavila se i u prvoj knjizi "Registar kreveta, čežnji i opomena". Napisla je Vjera i knjigu "Nisam ovako zamišljala život". U njoj je opisala lečenje posle teške saobraćajke koju je pre tri godine doživela. To joj je izuzetno teško palo tako da u podnasluvu knjige stoji - "dokumentarni horor katalog sa sto osam lica, nekoliko mumija i fantoma, par vampira više anđela, samoubica, bednika vila i ala".
- Bukvalno sam četrdeset dana posle nesreće bila prikovana za krevet. Preživela sam šest totalnih anestezija i imala očajne periode ispunjene velikim bolovima - seća se Vjera, a u knjizi između ostalih beleži i rečenice "bela je boja tužnija od crne", "opet sanjam da moja ruka odlazi, da moja ruka leti i da mi raste krilo"...

Kad smo prešli na malo veselije teme glumica kaže da joj je prirodni imunitet oduvek bio dobar i da je samo u retkim prilikama ophrva prehlada ili grip. Veli da nije opsednuta modernim teorijama o zdravom životu ali da, ipak, od mesa jede samo ribu, obilje povrća i voća i mlečne proizvode. Obožava bamije, jagode, lubenice, mušmule... Cigaretu je zapalila ali je to bilo po principu jednom i nikad više, ponekad popije čašu crnog vina i s mene pa na uštap pojede neki slatkiš. Uživa u ukusu zelenog, banču ili senču čaja... Voli da ga sprema u kineskim posudama koje je dobila od prijatelja, međutim, najčešće nema vremena da od toga pravi ritual. Čaj popije ujuto a pre spavanja samo toplu vodu. Ako uveče ima predstavu obično ne pojede ništa ili, eventualno, 2-3 zalogaja nečega da zavara glad.
- Nikada nisam držala dijete jer mi je metabolizam odličan i "gojim" se ili "slabim" najviše jedan kilogram. Za sport nisam imala vremena. U osnovnoj i srednjoj školi mi je na prvom mestu bilo učenje a išla sam i u muzičku školu i svirala klavir. Sportska kondicija mi je oduvek bila na nuli tako da sam na školskim krosevima uvek bila ubedljivo poslednja. A, ako me pitate koji sport volim to je plivanje.

S obzirom da je često, zbog prirode posla, putovala nametnulo se i pitanje čija kuhinja joj najviše odgovara. Vjera kao iz topa odgovara - gruzijska!
- Ne razlikuje se mnogo od evropske, međutim, ono što mi odgovara su brojni začini koji nose šmek Kavkaza. Za pripremu jela se uglavnom koriste povrće i mlečni proizvodi. Specijaliteti su, na primer, pasulj sa orasima, patlidžan sa orasima... A, kakav im je hleb, nemam reči da to opišem.
Iako zna da kuva Vjera se lati kutlače samo kad joj dođu gosti. Kaže da joj je pomalo dosadilo da sprema krapa iz Skadarskog jezera, mada, s obzirom na poreklo, oni koje ugosti to nekako podrazumevaju. U poslednje vreme mnogo radije sprema "pirjan", jelo od pečenog kupusa sa suvim šljivama i grožđem koje može da se jede i toplo i hladno.

I, dok razgovor privodimo kraju a Vjera žurno kreće ka šminkernici, zabezeknuto upita: "Zar je već pola dvanaest?". A, onda se lupi po čelu i priseti da na mobilnom telefonu nije promenila vreme iz Dubaija. I to je jedna od potvrda da živi "dvesto na sat".

Nisam ovako zamišljala život
/odlomci/

Belgrade - Berlin via Budapest

Išli smo, belom Bubom, iz Beograda u Berlin, preko Budimpešte. B. i ja. Da na jednoj od Buhne (Schau ili Volks), gledamo Bergmana. I zbog bondinga (zbližavanja), pomalo. Ali nikada nismo stigli. Vratili smo se oboje, u belim kolima bedne srpske Hitne pomoći.
To je čitava priča. Dalje su glasovi i lica, beli mantili, beli plafoni. (I crna ja.)

* * *

Bela noć

Vika. Mnoštvo glasova i lica. Ne mogu ni da zamislim kakva su. Da li možda imaju bele maske, kao mumije, ili ih je sakrio sneg. Ne vidim ih, samo u magli čujem glasove koji idu u visinu i spajaju se s nebom. Plašim se da je taj spoj surogat, da je fiktivan - kao venčanje za vizu, za miraz, za prolaz, ili put.

* * *

Dr Gilić

Ljubazan sa pacijentima, sa studentima, kolegama...Jedini u našem mučilištu izgleda normalno - pristojno, sređeno. I apdejtovano. Ostali su uvek u nekom raskoraku sa vremenom...

Broj 98
Danijela Vranješ
Voli Zvezdu obožava Čarlston

Fito-dijeto terapija
Ginko čuva pamćenje

Iz travarske radionice Živka Bartulina
Bilje jače od bubrežnog kamena

Api terapija
Medeni eliksir mladosti

Mentalno zdravlje
Kroz auru do isceljenja

Darovi prirode
Pasulj, azuki, mungo

Bilje štiti bilje
Kupusar beži od celera

Stomačni problemi
Spasonosna biljna vlakna

Osteoporoza
Gladnim kostima sit ne veruje

Terapija svetlošću
Lampa tera crne misli

Izgled i tegobe
Bosi po glavi kubure sa srcem